Piše: Ekrem Dupanović
Fotografija: Nedjeljni ručak sa Radetom Šerbedžijom na Brionima
U petak je moj radni dan u Beogradu počeo posjetom agenciji New Moment. Imao sam sastanak sa Brankom Conić, direktoricom New Moment PR agencije. Na kafi nam se u bašti NM pridružila Mirjana Pejović Tetka od koje uvijek dobijem korisne sugestije za Media Marketing. Tako mi je Tetka kazala da Branka sjajno piše što mi je dalo povoda da sa njom razgovaram o mjesečnoj kolumni za portal. Prihvatila je moj prijedlog i dogovorili smo temu za prvu kolumnu. Inače sam sa Brankom razgovarao o daljoj saradnji New Momenta i Media Marketinga.
Milena i Bob Garfield
Iz New Momenta odlazim u cafe Mali princ ma sastanak sa Milenom i Bobom Garfieldom koji su ovih dana doputovali iz Wahingtona na odmor. Boba nisam vidio 15 godina, od Ideas Campusa u Piranu na kojem je vodio popodnevne kreativne razgovore na plaži. Sada je posvećen obrazovnim programima za medije u kojima istražuje i predstavlja nove poslovne modele u medijskoj industriji. Bob je legendarni kolumnista Advertising Agea i u svojoj je karijeri sakupio ogromno iskustvo koje sada prenosi na druge.
Sa Milenom sam razgovarao o tekstovima za Art&Business magazin kojeg pokrećemo u septembru. Često smo i ranije razgovarali o tome, napisala nam je odličan tekst za pilot broj kojeg smo izdali lani. Sada smo dogovorili konkretnu temu koju će za prvi broj napisati dok bude na odmoru u Grčkoj, na koji odlazi sutradan. Veliki je poznavaoc art managementa i dala mi je nekoliko odličnih ideja za sadržaj. Obećala je da će i neke svoje ‘američke’ prijatelje uključiti u pisanje tekstova. Smatra da je Art&Business magazin vrlo potreban kulturi i umjetnosti i sa puno strasti mi govori o svojim idejama za njegovu budućnost.
Marija Vićić
Žurim da na vrijeme stignem na zakazani ručak sa Marijom Vićić u Klubu književnika. Radujem se svakom susretu sa Marijom. Uvijek je raspoložena, puna pozitivne energije. Ima mnogo informacija, ali i pitanja da sebi upotpuni sliku o nekoj temi. Zna sve ljude koje treba znati u regionalnom oglašavanju tako da svaki naš sastanak u jednom dijelu sliči maloj berzi razmjene informacija.
Marija završava poslove New Business direktora I&F McCann Grupe i preuzima novi posao u Grupi kojem se već unaprijed raduje, a mene vrlo zanima jer ćemo biti poslovno još čvršće povezani. Neću o tome jer sam Mariji obećao da, dok ne dobijemo zvanično saopštenje, o tome ništa nećemo pisati.
I sa Marijom sam razgovarao o Art&Business magazinu kao našem novom medijskom projektu. Obećala mi je neke strateške kontakte u organizacijama kulture i umjetnosti te kontakte sa njihovim klijentima koji ulažu u sponzorstvo i mogli bi biti zainteresirani za oglašavanje. Razgovarali smo i o našem projektu The Best of Advertising Photography kojeg bismo u februaru željeli realizirati u Beogradu. Bila bi to gala večera za 300 ljudi na kojoj bismo nagradili najbolje fotografije u oglašavanju na nivou regije. Marija je uvijek odličan sagovornik oko novih projekata jer vrlo realno procjenjuje šanse za uspjeh. Sve što mi je do sada kazala, bilo je tako. Valjda će pogoditi i ovaj put jer je rekla da je ideja odlična. Obećala mi je i kontakt sa Nikonom, kao potencijalnim sponzorom. U ovom ću pojektu imati još jedan važan oslonac. Predsjednik žirija će biti moj prijatelj Goran Takač, bivši predsjednik švicarske agencije IMS/STUDIO 6 čiji sam ja bio direktor za Jugoslaviju. Goran je nekoliko godina radio projekat The Best of Sports Photography čiji je pokrovitelj bio Međunarodni olimpijski komitet.
Ručak s Marijom u Klubu književnika trajao je tri sata. Baš smo se dobro ispričali.
Veronika Iglič i Matej Lisjak
U subotu ujutro rano napuštamo Beograd. Do 16:00 sati trebamo stići u Kopar. Palim radio i kreće bujica informacija o gužvama na putevima kojima trebamo proći. Kilometarske kolone na graničnim prelazima i naplatnim rampama. Najave su da će kolone negdje biti duge čak i do deset kilometara jer je tog dana bila najveća smjena na moru. Povrh svega su se na autocesti Zagreb-Rijeka dogodile tri prometne nesreće koje su dodatno otežale promet. Pratimo vijesti i sve je manje nade da ćemo na vrijeme stići u Kopar na sastanak sa Veronikom Iglič.
Veronika je mlada dizajnerica iz Kopra (Slovenija). Kontakt sa njom mi je dala Ana Por, direktorica hotela Vander u Ljubljani, moja prijateljica još iz vremena dok je bila vođa projekata u ljubljanskoj agenciji Futura. Vander je prelijep hotel u srcu stare Ljubljane koji pripada grupaciji Design hotela, ‘moj’ hotel kad sam u Ljubljani. Od njih gotovo svake sedmice dobijam elektronski newsletter kojim poromoviraju različite evente što ih organiziraju. I uvijek kada ga dobijem, oduševim se dizajnom. Odlična forma, optimističke boje, uvijek dobra i luksuzna ilustracija koja dočarava temu, jednostavno lijepo i za oči i za dušu. Volim lijepu i pametnu komunikaciju, a Vander upravo tako komunicira. Nazovem Anu i pitam je ko im radi newsletter, kaže – jedna mlada dizajnerica iz Kopra, Veronika Iglič, koja je tek završila Akademiju. Da mi kontakt, ja pošaljem mail i nakon nekoliko poruka o tome šta bih ja želio i kako bismo mogli sarađivati ja sam evo na putu za Kopar da upoznam Veroniku i da se dogovorimo o saradnji.
Vijesti o stanju na cestama postaju sve dramatičnije. Stižemo na srbijansko-hrvatsku granicu. Čekamo na izlazak iz Srbije dvadesetak minuta, ali to nije ništa. Kada smo ušli u Hrvatsku dugo smo se vozili pored kolone iz suprotnog pravca koja čeka na ulazak u Srbiju. Kilometarska kolona. Za tri sata stižemo u Zagreb. Idemo obilaznicom prema Ljubljani. Nasred obilaznice zastoj u saobraćaju i vožnja metar po metar. To je čep na ulaznoj rampi prema Karlovcu. Kolona duga sedam kilometara. Srećom, mi brzo stižemo do mjesta gdje se skreće za Karlovac i produžavamo za Ljubljanu, cesta gotovo prazna. Dolazimo na granicu, ispred nas četiri auta. Ne mogu da vjerujem. Produžavamo prema Kopru. Prava drama nastaje na ulazu u grad. Kolona je od samog ulaza u grad do graničnog prelaza. Ne znam tačno koliko je to kilometara, ali nije ispod 10-15 sigurno. Toliko duga kolona na temperaturi od +36. Javljam se Veroniki, kasnimo, ali ona zna šta se događa. Konačno stižemo. Veronika nas čeka u uljari za proizvodnju maslinovog ulja koju vodi njen momak Matej Lisjak. Izlazimo iz te kilometarske kolone na sporedni put i tu ugledamo veliki prelijepi kameni objekat ispred kojeg nas čekaju Veronika i Matej. Dvoje mladih, ali vrlo kreativnih ljudi. Veronika je kreativac po profesiji, Matej iz strasti prema maslinama i maslinovom ulju. Koliko je taj posao sa uljem kreativan uvjerili smo se čim smo ušli u uljaru. Na prvi pogled mislio sam da sam ušao u neku umjetničku galeriju. Tako to izgleda. Lijepo dizajnirani strojevi za proizvodnju ulja i punjenje boca, sve čisto, zaista kao umjetnička instalacija. Matej nas vodi na sprat gdje su izložena ulja. Enterijer je urađen od drveta maslina, nešto što do sada još nisam vidio. I onda demonstracija kreativnosti u proizvodnji maslinovog ulja. Pod brendom Lisjak se proizvodi čisto maslinovo ulje, zatim maslinovo ulje sa okusom limuna, narandže, chilia, kombinacija ulja od bundeve i maslina… Odličan dizajn logotipa i boca, Veronikino djelo. Lisjak maslinovo ulje se služi u cijelom svijetu, pa i u Dubaiu, u hotelu sa sedam zvjezdica. To je i zvanično jedno od najboljih maslinovih ulja na svijetu. Matej nam pokazuje zlatno priznanje koje su dobili u New Yorku na svjetskoj selekciji maslinovih ulja.
Nakon što smo saznali sve o ulju i degustirali ga, razgovaram sa Veronikom o stvarima zbog kojih sam došao. Pokazala mi je neke skice za logo Art&Business magazina, razgovaramo o tome kako bi to finalno trebalo izgledati, razgovaramo o dizajnu logotipa za naše nove projekte The Best of Advertising Photography, Young Leaders for Tomorrow i dizajnu nerwslettera kojim ćemo promovirati oglašavanje u našim magazinima i na portalu, pretplatu na naše medijske proizvode itd. Veronika je vrlo zadovoljna i optimista je, kaže da će za nas naći prava rješenja.
Veronika i Matej su super sagovornici, ali nama je valjalo krenuti. Čekala nas je kolona prema hrvatskoj granici od preko desetak kilometara. Kada smo izlazili iz uljare, Matej se lati papira i olovke, dok crta silne uspone i padove, brojne krivine i seoske raskrsnice objašnjava nam kuda da idemo i na kraju pokaza rukom: „Idi sad ondje desno u brda, prati ovo što sam ti nacrtao i ako si sve dobro zapamtio za 20 minuta ste direktno na granici.“ Tako i bi. Nije prošlo ni 20 minuta mi smo već bili četvrti u redu na granici. Nismo mogli vjerovati. Imali smo sreće, izbjegli smo sve gužve tog dana.
Bale
Predveče stižemo u Bale, mali istarski gradić između Poreča i Rovinja, par kilometara udaljen od mora. Da odmah kažem: od sada i zauvijek kada je odmor na moru u pitanju – samo Istra, Bale i hotel La Grisa. Već smo rezervisali par dana početkom avgusta sa unukom Tarom. Lijep i miran gradić, odličan hotel, izvrstan restoran u bašti, sjajna hrana, povrće iz vlastitog vrta. Deset kilometara od Rovinja. Vedrana i ja odmah pravimo plan. Kad budemo dolazili u Rovinj na Dane komunikacija (april) i Weekend Media Festival (septembar), produžit ćemo tri dana u Bale da odahnemo.
Ujutro testiramo relaciju Bale-Rovinj. Ni deset minuta vožnje, odlična cesta. U Rovinj odlazimo da izaberemo restoran u kojem ćemo u septembru, u vrijeme Weekenda, promovirati prvi broj Art&Business magazina.
Rade Šerbedžija na Brionima
Iz Rovinja odlazimo u Fažanu, a zatim brodom na Brione, na satanak sa Radetom Šerbedžijom. Rade je bio gost na Danima komunikacija u aprilu i tada smo, na večeri sa Bojanom Hadžihalilovićem i Anđelom Buljan Šiber razgovarali da sa njim napravimo veliki intervju i naslovnu stranu za prvi broj Art&Business magazina. Rade je pristao, a Bojan mi je, kao pravi drugar, u dogovoru sa Radetovom suprugom Lenkom Udovički dogovorio posjetu Brionima gdje pripremaju premijeru Antigone.
Bili smo na Brionima i prije 14 godina kada su Rade i Lenka pripremali Kralja Lira. Tada nas je pozvao Josip Pejaković.
Čim smo sjeli u restoran, Rade je izvadio pitanja koja sam mu poslao par dana ranije mailom. Preletio je preko njih i kazao: „Ovo su ozbiljna pitanja i ja na njih ne bih odgovarao tek tako. Poslat ću ti odgovore mailom za sedam dana. Sjednem fino i pišem, to je mnogo bolje. Tako u zadnje vrijeme radim svaki intervju. Ja ti pošaljem odgovore, ti to fino složiš u tekst i vratiš mi da ja eventulano nešto korigujem. Važi? A sad da lijepo ručamo, popijemo jednu bocu Malvazije i dobro se ispričamo. Hoćemo li na brod pa u Fažanu na crni rižoto?“ Okrenu se i pogledom potraži svoju najmlađu kćerku Milicu. „Milice, idemo u Fažanu na crni rižoto.“ Milica odgovori kako je već ručala te tako i mi ostadosmo bez crnog rižota u Fažani koji je na daleko čuven.
Razgovaramo o Bled Film Festivalu čiji je Rade predsjednik. Kažem mu kako sam sa Markom i Danijelom (osnivači Festivala) dogovorio da dođem na Bled prvih dana avgusta i da im pomognem u izradi PR strategije i strategije sponzorstva. Govorim mu kako se dogovaramo da organizujemo zajedničku promociju Art&Business magazina i Bled Film Festivala na Weekend Media Festivalu. Predlažem Radetu da i on dođe. Em će njegova biti naslovna strana i glavni intervju u A&B magazinu, em je predsjednik BFF-a. Pita me za datum i obećava da će doći ukoliko u to vrijeme ne bude u Engleskoj na snimanju jedne BBC-jeve serije.
Poziva nas naveče na otok Mali Brijuni, na koncert Damira Urbana. Ljubazno se zahvaljujemo. Vedrana i ja bismo u Bale.
Dva sata sa Radetom su prošla u trenu. Jedinstven čovjek. Svaka minuta razgovora sa njim vrijedi dukat.
Vraćamo se na večeru u Bale. Ja ću crni rižoto sa tartufima koji sam jeo i noć prije, Vedrana će ribu.
Osvanuo je ponedjeljak. Ustajemo rano i napuštamo Bale dok još svi osim vrijednih domaćina spavaju. Lijepo jutro, još nije ugrijalo. Krećemo za Zagreb.
Prvi sastanak je sa Miljenkom Puljićem, direktorom marketinga kazališta Komedija. Miljenko se u Komediju vratio nakon što je duže vremena proveo u Zagrebačkoj filharmoniji kao direktor. Znam ga još iz tog vremena. Mi planiramo da 11. marta 2016. u Zagrebu organiziramo prvi gala koncert Media Marketinga na koji kanimo pozvati ljude iz advertising industrije cijele regije. Koncert će izvesti Slovenska filharmonija, a dirigovat će Uroš Lajovic. Nedavno smo o detaljima tog koncerta u Mostaru razgovarali Damjan Damjanovič, direktor Slovenske filharmonije, Miljenko i ja. Jedna od mogućnosti je da koncert bude održan u kazalištu Komedija. Zato sam i došao u Zagreb da vidim dvoranu. Nakon obilaska dvorane i razgovora o nekim detaljima vezanim za domijenak kojeg bismo organizirali poslije koncerta, silazimo s Kaptola na Trg Bana Jelačića u novotvoreni cafe Johan Franck. Tu srećemo Tomislava Ricova i Zeldu Bećirović (Pepermint) te ekipu Soundset radija.
U dogovoreno vrijeme stiže i Marija Knežević koja je izrazila želju da preuzme marketing Media Marketinga za Hrvatsku (pretplata, oglašavanje, sponzorstvo). Marija je Dubrovčanka, jedno vrijeme je provela na studiju u Mostaru i govori jednom čudnom mješavinom dubrovačkog i mostarskog dijalekta. Upravo tog dana je predala diplomski na studiju PR-a. Razgovaramo o detaljima saradnje. Što joj ja više govorim da to neće biti lako i da agencije, koje svoje klijente ubjeđuju kako im nema opstanka bez komunikacije, zapravo same ne komuniciraju, Marija me uvjerava kako je MM dobar medijski proizvod i da će ona kreirati pobjedničku strategiju da bi ga prodala. Vrlo sam srtetan da neko time hoće da se bavi. Ja nemam vremena za prodaju, a bez prodaje nema para, bez para nema magazin niti portala. Ako bez toga ostanem ja ne znam šta bih u životu radio. Kako kaže Ivan Tasovac: „Da biste riješili veliki problem, napravite još veći.“ Tako i ja. Ne znam kako da izađem na kraj ni sa Media Marketingom, a sad pokrećem Art&Business.
Nakon sastanka sa Marijom, odlazim u Imago reklamnu agenciju na sastanak sa Damirom Ciglarom. Ovo je prvi put da dolazim u Imago.
Damiru u jesen ističe mandat predsjednika HURA-e. Koristim priliku da mu prvi čestitam na velikim stvarima koje je HURA uradila za četiri godine njegovog mandata. Neću o tome sad nego u velikom intervjuu, u novembarskom broju Media Marketinga, kojeg dogovaram sa Damirom.
Govori mi o narednim koracima koje HURA treba poduzeti sa novim vođstvom (rekao mi je ko će ga naslijediti na poziciji predsjednika struke u Hrvatskoj, ali o tome kada bude zvanično promovirana nova uprava). Najvažnije je omogućiti hrvatskim agencijama da izađu na regionalno tržište. Slažem se da regionalno tržište može biti jedno od rješenja, ali ne mislim da može biti veliko rješenje. Problem je što u kompanijama ne postoje regionalni budžeti već su rascjepkani po državama. Ne znam oglašivača koji ima centraliziran budžet za regiju na jednom mjestu, niti kompaniju koja ima izgrađenu koordinaciju među marketing odjelima pojedinih tržišta. Svako radi za sebe. Meni se čini da je rješenje u izlasku na druga tržišta. Pitanje je samo koliko su naše agencije kapitalski spremne za ulaganja u otvaranje agencija na drugim, udaljenim tržištima i koliko hrabrosti imaju da to učine. Ali, ako bi dvije-tri agencije udružile svoje snage moglo bi se mnogo više uraditi. Možda bi to mogao biti novi poslovni model za agencije u regiji. Kažem Damiru kako ćemo o ovome napraviti temu za septembarski broj Media Marketinga pa da vidimo šta industrija kaže.
Razgovaramo o jačanju saradnje između hrvatske industrije oglašavanja i Media Marketinga. Već godinu dana radimo na razvoju strateške saradnje. Damir predlaže da napravimo Welcome paket oglašavanja u magazinu i na poirtalu za hrvatske agencije pa da ta ponuda ide svim članicama HURA-e. Ovaj mi se prijedlog čini odličnim.
Na kraju pozivam Damira da prvih dana oktobra učestvuje na Kreativnom forumu u Bihaću kojeg organizuje tim mladih bihaćkih dizajnera sa ciljem da poduzetnicima Unsko-sanskog kantona približe oglašavanje i motiviraju ih da počnu komunicirati sa svojim kupcima i korisnicima svojih usluga. Prihvata poziv i prihvata da dovede Petra Fridriha iz tvrtke Fridrih šampinjoni koja bihaćkim poduzetnicima može biti odličan primjer. Kažem kako bih još pozvao Davora Bruketu, Vanju Blumenšajna i Nikolu Vrdoljaka. Media Marketing želi da pomogne mladim bihaćkim kreativcima da organizuju kreativni forum i uspostave komunikaciju sa svojim potencijalnim partnerima unutar poduzetničke zajednice.
Sastanak sa Damirom je bio zadnji na ovom kratkom putešestviju po regiji. Vani je 38 stepeni. Vedrana i ja pomalo umorni ali veoma zadovoljni krećemo za Sarajevo.
Ima ona Hendina pjesma koja kaže: „Svuda pođi, kući dođi, nema nigdje Sarajeva!“