Piše: Ekrem Dupanović

Svaki dan gledam na Facebooku kako ljudi fotografijama dokumentuju svoje učešće na Weekend Media Festivalu i šta su tamo radili. Juče čitam na web stranici agencije Bruketa&Žinić OM odličan tekst o tome šta su Davor i Nikola radili u Rovinju (http://bruketa-zinic.com/hr/2014/09/23/sto-smo-radili-na-weekend-media-festivalu/). A pošto ni ja nisam sjedio skrštenih ruku, već sam udarnički radio, rekoh da i ja nešto napišem.

Moj boravak u Rovinju nije počeo baš ugodno. Usput sam svratio u Matuljane na dogovoreni pregled kod prof. Nemeca. Fudbal, skijanje, povrede i godine su ostavili trag na mojim koljenima. Oba će morati pod nož i to što prije (lijevo zato što je loše, a desno iz preventivnih razloga). Ali kako je u oktobru sve podređeno našoj unuci Tari, koja će kod nas u Sarajevu provesti svoj školski raspust, tako će i ovo morati sačekati.

Čim sam stigao u Rovinj i smjestio se u hotel Lone, počeli smo sa ocjenjivanjem radova koji su prijavljeni za BalCannes. Radili smo svojski od pola pet popodne do dva ujutro. Ne mogu kazati da mi je bilo žao kada smo završili, ali da je potrajalo i koji sat više ne bi mi bilo mrsko. Marjan Novak, Ivana Parčetić, Boris Eftimovski i ja smo se sjajno družili, ozbiljno radili i na kraju smo bili zadovoljni obavljenim poslom. Da smo zaista dobro uradili najbolje svjedoče aplauzi namijenjeni kampanjama koje smo svrstali među 25 najboljih. Ove godine je prijavljen veliki broj odličnih kampanja tako da se barem još njih desetak moglo naći među 25 najboljih. Regionalna industrija je prihvatila BalCannes i ja vjerujem da će sada svake godine pristizati sve veći broj radova.

Htio bih se na ovom mjestu zahvaliti Dunji Ivani Ballon što nam je omogućila izvrsne uslove za rad i što je s nama podijelila tih devet i po sati velikih uzbuđenja. Siguran sam da moju zahvalnost dijele i ostali članovi žirija.

Osvanuo je četvrtak. Program je počinjao tek večernjim koncertom. Bio je predivan sunčan dan, ‘ubio’ se za šetnju. Popodne jedna duga, duga kafa s prijateljem Igorom Kernom, direktorom ABC Hrvatska. Uveče, mjesto na koncert, supruga i ja smo otišli na vrlo prijatnu večeru sa Edinom Fočićem (AlJazeera).

Prvi dan Weekend Media festivala je za mene bio vrlo dinamičan. Pogledao sam dva panela: Start me up – Kome to stvarno treba? i Mad Men vs. Math Men, panel u kojem su sudjelovali Davor Bruketa, Saša Dimitrievski iz slovenske Pristop grupe, Ivan Kovačević iz Agrokora i Larisa Zdravković iz srpske agencije ZenithOptimedia Adriatic, uz moderatora Daniela Ackermanna iz Degordiana. Između ta dva panela imao sam nekoliko vrlo korisnih business kafa, a kasnije i ručak sa Srđanom Šaperom, Marijom Vičić, Juretom Apihom i Metom Dobnikar

Poslije ručka došao je veliki trenutak – prezentacija 25 najuspješnijih kampanja na BalCannesu. Velika dvorana Weekenda je, kao i prethodne dvije godine kada su ove prezentacije bile na programu, bila prepuna. Svi su bili raspoloženi – i publika i kreativni direktori koji su prezentirali kampanje. Prisutni u dvorani su svaku kampanju obilato nagradili aplauzom. Gotovo je! BalCannes je postao nezaobilazan za sve agencije koje imaju šta pokazati, a onim agencijama,  koje ove godine nisu učestvovale, prilika da nauče kako se rade izvrsne kampanje. I oglašivačima, naravo, da vide kojim agencijama trebaju povjeriti budžet.

Nakon završenih prezentacija došao je trenutak koji sam najviše priželjkivao, ali kojeg sam se i najviše plašio. Trebao sam objaviti odluku Media Marketinga o tome kojoj će agenciji pripasti prva titula Agencije godine. Što zbog lijevog koljena, što zbog treme koja inače nije moj česti pratilac, jedva sam izašao na scenu. Nakon kratkog obrazloženja objavio sam da je McCann Beograd BalCannes Agencija godine. Dvoranom se prolomio gromoglasan aplauz što znači da su se i učesnici Weekenda složili s tom odlukom. Zaista su bili najbolji.

Prvi dan Weekenda je završen. HURA je već po tradiciji u Giannu organizirala sjajnu večeru za članove žirija i svoje goste. Neprocjenjivo! 

Drugi dan je počeo poslovnim sastancima. Nakon njih sam pogledao panel Zaustavite Reuters i prešao u dvoranu BalCannes gdje sam moderirao panel Pitchomania u okviru formata The Voice of Creatives. U isto vrijeme su se događale još dvije stvari koje su me jako zanimale. U velikoj dvorani je Ivan Stanković imao razgovor sa Željkom Mitrovićem, a u dvorani, u kojoj su se održavale radionice, moja draga prijateljica iz Rumunije, Teodora Migdalovici, imala je radionicu o Brendiranju nacija u 21. stoljeću. Kako se nisam mogao klonirati, ostao sam kod svog panela na kojem su mi gosti bili Nikola Žinić, kreativni direktor agencije Bruketa&Žinić OM, Aljoša Bagola, izvršni kreativni direktor ljubljanske agencije Pristop, Vladimir Ćosić, kreativni direktor agencije McCann Beograd i Bojan Hadžihalilović, kreativni direktor sarajevska agencije Fabrika.

Dok se dan ranije o pitchevima govorilo sa poslovne strane, ovaj se panel fokusirao na kreativnost i kreativce. Generalni je zaključak da kreativci vole pitcheve jer ih motiviraju, postavljaju im nove izazove. Negativna strana je što pitchevi, kao metoda dolaženja do posla, za agencije nisu organizirani na nivou kao što je to u razvijenijim zemljama. Dok je situacija u Sloveniji i Hrvatskoj relativno sređena, a u Srbiji se primjećuju pomaci, u BiH je stanje najlošije. Velik je problem netransparentnost, ne zna se tko je sve pozvan na pitch, briefovi često nisu pisani na odgovarajući način i organiziraju se i za najmanje materijale, umjesto za dugoročniju suradnju s oglašivačem, što bi kreativce motiviralo za kvalitetnija rješenja.

Na kraju panela pozvao sam Damira Ciglara, direktora agencije Imago, da nas upozna sa zaključcima panela prethodnog dana, kada se o pichevima govorilo s poslovne strane.

Panel je završio Nikola Žinić slijedećim riječima: Sanjam o danu kada će se u strukovnom mediju poput, primjerice Media Marketinga, početi javno objavljivati podaci o aktualnim pitchevima sa svim natjecateljima i ukupnom vrijednošću posla, po uzoru na britanski Campaign.

Po završetku panela odmah sam se preselio u veliku dvoranu u kojoj su Ivan Stanković i Željko Mitrović još uvijek lomili koplja. Panel je potrajao dodatnih dvadesetak minuta. Dovoljno da shvatim da je Željko Mitrović genije i da o televizijskom biznisu zna više od svih drugih vlasnika i direktora televzija zajedno. Pošto nisam pratio cijeli panel ne znam da li je Ivan mazio Željka ili ga je razapinjao. Imao sam privilegiju da pet dana prije panela dobijem tekst kojim je Ivan najavio Željka i 25 pitanja koje će mu postaviti. Dovoljno da se sve kreće po ivici incidenta, a da ne pređe granicu ukusa i pristojnosti. Po komentarima ljudi, koje sam čuo na izlasku iz dvorane, panel je bio odličan. Ipak našem svijetu nikada ne možeš udovoljiti pa su do Ivana stigli komentari koji su ga natjerali da napiše tekst „Kad uđeš u pogrešan voz, sve su stanice pogrešne. Ili, kako sam pojeo g….“ Kojeg smo objavili na ovom istom mjestu prije tri dana: http://www.media-marketing.com/kolumna/7978-odjeci-weekend-media-festivala.html 

Nakon Ivana i Željka otišao sam na ručak sa Janjom Božić Marlot (Mediana), Senadom Zaimovićem (Fabrika), Edinomn Saračevićem (HUB 387 Sarajevo) i Majom Knežević (Studio Marketing). U Sidru je riba fantastična.

Popodne sam proveo sa Teodorom Migdalovici. Razgovarali smo o tome kako da obezbijedimo što veće učešće mladih kreativaca iz naše regije u njenoj školi za Eurobest i o drugim stvarima. Teodora je zlata vrijedna cura, vrlo obrazovana i kreativna. Njena energija se teško može porediti. Spremna je sve učiniti da pomogne razvoju kreativnosti u Adriatic regiji. Želio sam da Teodoru upoznam sa Srđanom Šaperom pa sam predveče organizovao kafu u troje. Kako je razgovor odmicao, ja kao da sam počeo gubiti tlo pod nogama. Umor je došao po svoje. Ostavio sam Teodoru i Srđana u ugodnom razgovoru, otišao u hotel i srušio se u krevet. Bilo je sedam sati. U osam sam imao dogovorenu kafu sa Davorom Bruketom. Vedrana me probudila na vrijeme. Poslao sam Davoru poruku i pitao ga da li je stigao u hotel. Kratko mi je odgovorio: „Izvini, ali spavam i ne mogu ustati.“ Okrenuo sam se zadovoljan na drugu stranu i spavao ujutro do devet. Nije lako rovinjati.

U nedjelju ujutro smo poslije doručka napustili Rovinj sa uvjerenjem da je Weekend definitivno mjesto koje se ne smije propuštati. Ovogodišnji je bio najbolji do sada.