U borbi za klikove, publiku se u posljednje vrijeme najčešće napada clickbait naslovima

This article is also available in: English

Piše: Elia Pekica Pagon

U hiperinformatiziranom vremenu u kojem živimo teško da za neku informaciju možemo reći da nije stara vijest ili već ispričana priča. U moru tih „starih vijesti“ i „ispričanih priča“, mediji su primorani pronalaziti nove načine dostizanja do svoje ciljane publike. U toj borbi za gledanost, slušanost i čitanost svatko misli da zna najbolje i pokušava nešto učiniti na neki svoj, novi, bolji način kako bi pobijedio konkurenciju i bio barem korak ispred nekog drugog.

Nekada je bojno polje novinarstva obilovalo kvalitetnim sadržajima kojima se pokušavalo osvojiti publiku. No, danas je, kao što znamo, situacija potpuno drugačija. Kvalitetan sadržaj kao da je pokleknuo pod snažnim pritiskom digitalizacije svih medijskih sadržaja. Jer, danas kao da više ništa nije važno osim klikova. Nije više važno niti o čemu se radi, ni kako se o tome govori, kao ni o sustavu vrijednosti kojoj neka vijest pripada, već je jedino važno zaraditi koji klik više, kako bi medij klikovima na svoje sadržaje dobio što više oglašivača uz čiji će novac moći opstati na tržištu.

U toj borbi za klikove, publiku se u posljednje vrijeme najčešće napada clickbait naslovima tipa: Ovo će uvjeriti i najveće sumnjičavce; Najluđa stvar koju je netko učinio zbog ljubavi; Ovo će vas šokirati; Nećete vjerovati svojim očima; Tajna koju farmaceutska industrija ne želi da ju otkrijete; Lutrija ne želi da ovo saznate; Slika koju XY ne želi da ju vidite; Nećete vjerovati na što je sve spreman muškarac kako bi vratio voljenu ženu; Varala je muža, došla kući i evo kakva osveta ju je dočekala; 10 načina kako…; Odgovor na sva pitanja je u ovome; Evo što se dogodilo kada je…; Nikada nemojte pričati o ovome; Kliknite na vlastiti rizik; Nakon ovog saznanja više ništa neće biti isto; Je li ovo najbizarniji selfie ikada; Slika koja je zapalila Internet; Status koji se brzinom munje širi internetom; Možete li Vi riješiti zagonetku koja je zapalila Internet; Riješite ovaj kviz i saznajte koliko ćete živjeti; Pogledajte što u stvari jedemo; Najstrašnija scena ikada viđena; Ovo morate znati; Ovo saznanje bi vas moglo spasiti; Bojat ćete se kliknuti… i tako dalje u nedogled. Nekada su clickbait naslovi uistinu bizarni i zvuče kao jeftina proročanstva iz nekog lunaparka ili cirkuskog šatora na kraju grada koja izgovara dežurni prorok ili proročica za nekoliko novčića.

A, ljudi kao ljudi, unatoč saznanju da se radi o medijskim mamcima kojima se zarađuju klikovi, ipak pokleknu i kliknu na takve naslove kako bi se potom razočarali sadržajem koji stoji iza istih. Dobili smo što smo tražili. Jeftino i lažno proročanstvo. Našim klikovima svakodnevno pomažemo zaradi medija čije sadržaje klikamo. Generiranje klikova postalo je bitnije od bilo kakvog kvalitetnog medijskog sadržaja, samo zato što klikovi garantiraju medijima novac oglašivača. To je jednostavno danas tako. Mediji se bave vlastitim preživljavanjem, žrtvujući pri tom prave, kvalitetne medijske sadržaje umjesto kojih nam nude facebook statuse i objave samozvanih zvijezda ili mutnih tajkuna gotovo u pravilu pune pravopisnih grešaka i neukusnih indiskretnih fotografija, jer te bizarnosti im donose klikove od kojih preživljavaju. Igraju na kartu ljudske znatiželje i pakosti. Pravo je pitanje – što to govori o ljudima koji svakodnevno u velikom broju upadaju u te zamke?

S pravom možemo biti zabrinuti zbog nestanka pravog, kvalitetnog novinarstva. Clickbait forma ubrzano radi na ubijanju novinarstva kakvo smo poznavali, razotkrivajući onako usput i sasvim slučajno sve tajne i mračne kutove ljudskog uma. Svakim našim novim otvaranjem sadržaja koji to nije, a koji stoji kao najveća varka iza gotovo svakog clickbait naslova, medij koji je mamac postavio gubi na svom rejtingu, a mi se osjećamo kao lovina u klopci. Internet je pun clickbait zamki. Klikovi su jedino što medije zanima, jer njima osvajaju oglašivače. Granice ne postoje. Kao ni dobar ukus. Kao ni sustav vrijednosti. Puca se iz svih oružja. Njegovo veličanstvo klik jedino je za što mediji žive. Sve za klik, klik ni za što.

No, mora li biti baš tako? Zašto smo dopustili da naše tipkovnice i zasloni postanu zamke za naše prste koji su produžetak našeg po prirodi znatiželjnog uma? Želimo li sudjelovati u toj igri u kojoj mi ne dobivamo baš ništa? Ono čega vlasnici medija, koji su tako svesrdno prihvatili clickbait formu, nisu svjesni je to da u toj mračnoj clickbait igri zapravo svi gubimo.

Radi se o lažnim prorocima i lažnim proročanstvima. Radi se o pravom medijskom cirkusu na rubu virtualnog svemira. Radi se o šarenom virtualnom šatoru u kojem se broje novci i ništa više.