Možeš biti ex CEO, ex manager, ex suprug, možda i ex predsjednik, ali nikada ne možeš biti ex kreativac

This article is also available in: English

Piše: Ladeja Godina Košir, connector & managing director, Giacomelli media

»Možeš biti ex CEO, ex manager, ex suprug, možda i ex predsjednik, ali nikada ne možeš biti ex kreativac. To je nešto što ili jesi, ili nisi. Niko ti to ne može uzeti,” sa svom ozbiljnošću mi je objašnjavao Luc De Brabandere, korporativni filozof, savjetnik BCG, dok mi je pisao posvetu za knjigu Thinking in new boxes, čiji je koautor. Kao gost i glavni govornik jedinstvenog regionalnog događaja, BCG CEO Dinner, koji je održan povodom prve obljetnice regionalnog djelovanja jedne od tri najuglednije globalne konsultantske kuće organiziran u Sloveniji, ostavio je izuzetan utisak na, u svemu (raz)maženo izabrano društvo predsjednika i članova uprava. Luc je samo govorio. Bez prezentacije ili videa u pozadini. Bez ozvučenja, bez posebne rasvjete. Govorio je o kreativnosti. Govorio je o tome šta ona uopšte jeste i o tome kako je ne ubiti već je sistematski i strateški jačati. Uključivati u razvojne priče kompanija, davati joj prostor i istovremeno njome upravljati. O dodirnim tačkama između kreativnosti i inovativnosti. Spontano klimanje i, prije svega, pažljivo slušanje koje u sat vremena nije prekinuo niti jedan pogled na mobilne naprave, bio je najbolji dokaz što znači biti okupiran govorom. Kada sam, dan nakon Lucovog predavanja, na događaju kojeg je otvorio jedan od gostiju večeri, čula da svoj govor počinje citiranjem Luca i njegove knjige, bilo mi je jasno da se radilo o mnogo višem nego čistoj pažnji. Utisak je ostavio trag.

Ladeja Godina Košir sa Lucom De Brabandereom

Kreativnost postaje mainstream. Nagrađivati i slaviti kreativnost je postalo gotovo moderno. U managerskim krugovima se ova riječ svrstava na »top ljestvicu« ostalih veličanstvenih kao što su – inovativnost, vođenje, saradnja, povezivanje, mindfulnes, empatija, design thinging, sharing… Ono što je prije desetljeća bilo rezervisano samo za »umjetnike i boeme«, koji u ozbiljnom poslu nisu imali šta tražiti, dobilo je mjesto na parketu za velike stratege i nosioce promjena, u knjižnim hitovima, na konferencijama, u magazinima kao što je Harvard Business Review. Raduje i hrabri. Deklarativno sve štima. A u praksi?

Raskorak između slaganja da gore pomenute karakteristike i vrijednosti valja slaviti i toga da često zaškripi kada ta ista kreativnost počne pomicati granice udobnosti, još je uvijek prisutan. Kada kreativnost iz teorije pređe u praksu, najradije bismo je makar malo »ukrotili« da nam ne bi smetala i izazivala nas. U članku The dark side of creativity (hbr.org/2015/11/the-dark-side-of-creativity) istaknuto je šta, u pravilu, dolazi »u paketu« s kreativnošću. Autor piše: »But if creativity were as uniformly desirable and attractive as most writings on the subject suggest, it would happen more often, and without adverse consequences for creative minds.”

Dakle, tu smo. U svojim redovima želimo imati kreativne ljude. Pohvaliti se kako mijenjamo poslovnu kulturu, stvaramo hram inovativnosti. Ali, ne baš ozbiljno i ne baš odmah. Najprije uradimo to što treba kako bi posao bio stabiliziran i uspješan, a tek nakon toga ćemo dati prostor kreativnosti. Kako piše pronicljivi autor Seth Godin »You don't get creative once everything is okay.” Ne ide da kreativnost uključujemo i isključujemo kad nam se prohtije. Ako joj kažemo »da«, sigurno će utirati put tamo gdje još nema ustaljenih riječnih korita. Onda kada se poslovni modeli postavljaju ili mijenjaju. Onda kada se robne marke rađaju ili umiru. I onda kada vlada haos, možda čak i strah. Hoćemo? Prihvatamo?

Još jedan izazivač je došao na put slovenskoj kreativnosti decembarskih dana. Profesor Arturo Bris. Predsjednik IMD World Competitiveness Center (Lousanne), je na FDI Summitu u Ljubljani prezentirao ljestvicu konkurentnosti država na kojoj Slovenija zauzima nezavidno 49. mjesto (od 61 države). Slovenija ima znanje, stvaralaštvo, talenat i dobar obrazovni sistem. Ali ne zna taj kapital dovoljno dobro mobilizirati, razvijati, iskoristiti. Zato bijeg mozgova, pa manji stepen spremnosti na rizik i, kao posljedica toga, manje prodornih priča i stvaranja dodane vrijednosti. Imamo kreativne ljude, ali ih ne podstičemo i ne zadržavamo. Još su u usnovnoj školi poželjniji bili poslušni odlikaši od radoznalih stvaraoca. Neka se s njima i sa njihovim tamnim stranama suočavaju drugi. Zašto baš mi? Profesor Bris nas podstiče da s ljudskim kapitalom počnemo što prije odgovornije upravljati kako bismo povećali svoju konkurentnost.

Albert Einstein je kreativnost definirao kao: »Creativity is intelligence having fun«. Možda krenemo s tim da najprije sami sebe počnemo shvatati malo manje ozbiljno i da sebi dopustimo više smijeha i relaksacije. Tako nećemo ni primijetiti da smo kreativnost pustiuli među nas.