Piše: Ekrem Dupanović
Foto: sjede – Sašo Dimitrievski, Jure Apih, Branimir Brkljač, Janez Rakušček, stoje – Mitja Petrovič, Vedrana i Ekrem Dupanović, Ladeja Godina Košir, Mitja Tuškej, Lenja Faraguna, Janja Božič Marolt i Boštjan Prijanovič, snimio – Tadej Bernik
Povodom izlazska knjige ‘I ja sam bio’, u kojoj smo štampali kolumne koje smo objavili na portalu Media Marketinga u protekloj godini, proveo sam prva četiri dana ove sedmice družeči se sa našim kolumnistima u regiji. U ponedjeljak sam u Ljubljani i u srijedu, u Beogradu, bio domaćin na ručku autorima i autoricama koji su pišući kolumne bogatili sadržaj portala učinivši ga najrelevantnijim medijem regionalne komunikacijske industrije. Želio sam se svima osobno zahvaliti na saradnji i uručiti im autrorske primjerke knjige. Htio sam to uraditi i u Zagrebu, ali smo zbog Božića susret pomjerili za januar (svi autori iz Zagreba su svoje primjerke knjige dobili kurirskom službom).
Druženje u Ljubljani, u reprezentativnom ljubljanskom restoranu Cubo (hvala Banetu Brkljaču na sjajnoj ideji) će, nadam se, svima koji su bili (pogledajte sliku), ostati u lijepom sjećanju. Došli su svi, niko nije izostao. Posebno sam zahvalan Ladeji Godini Košir i Banetu Brkljaču na kreativnom doprinosu. Njih dvoje su dizajnirali jelovnik za ovu priliku u skladu s izgledom naslovne stranice knjige, jela su imala posebne nazive, u skladu s terminima komunikacijske industrije: brief, pitch, media-mix itd. Na zadnjoj strani su (u bijelim krugovima) štampana imena svih kolumnista i kolumnistica. Svi smo se potpisali na sve primjerke tako da je svako iz restorana Cubo ponio lijepu uspomenu. Prije ručka smo otvorili bocu šampanjca i nazdravili Juretu Apihu povodom rođendana kojeg je tog dana slavio.
Uglavnom, uspjeli smo sa knjigom zadovoljiti vrlo stroge kriterije lidera slovenske oglašivačke industrije. Malu tremu sam imao kada je knjigu u ruke uzeo Bane Brkljač, jer ona nosi naziv po njegovoj kolumni ‘I ja sam bio’ koja je bila najčitanija na portalu u godini koja je na izmaku. Kada je Bane rekao da knjiga odlično izgleda, laknulo mi je. Tek tad sam bio siguran da smo uradili pravu stvar.
U Zagrebu, napisao sam, nisam uspio organizirati ručak (poslao sam svima pozive još početkom decembra, ali su već tada počeli stizati odgovori o nedostatku termina). Ipak, htio sam se susresti sa jednim kolumnistom kako bih mu uručio knjigu i na taj način makar simbolično ostvario kontakt i sa hrvatskom advertising scenom. Izbor je pao na Marka Ivana Pekicu, doajena hrvatske oglašivačke industrije, mog višedecenijskog prijatelja. Proveli smo gotovo dva sata u zagrebačkoj Esplanadi.
Ručak sa kolumnistima u beogradskom Klubu književnika je bio ugođaj za sebe. Vrlo lijepa atmosfera i odlično društvo. Ručak je održan dan nakon dodjele UEPS-ovih priznanja tako da smo imali dosta tema za razgovor. Imao sam vrlo inspirativan razgovor s Mišom Lukićem o nekim projektima za narednu godinu.
Specijalna gošća na ručku je bila Olja Đuričić ispred Grand kafe, ekskluzivnog sponzora knjige. Veoma mi je drago da sam je upoznao.