Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Prošlo je više od dva mjeseca kako se na portalu nisam oglasio svojim dnevnikom. Nije da se u mom životu i poslu nije dešavalo ništa zanimnljivo o čemu bih napisao koji red. Naprotiv, događalo se jako mnogo toga i baš zato se nisam stizao baviti pisanjem Dnevnika.
Pokrenuli smo portal Woman.Comm (woman.comm.marketing) posvećen ženama u advertising i komunikacijskoj industriji. Dosta smo vremena posvetili pripremi portala i projekata koje planiramo ove godine realizirati pod brandom Woman.Comm. Prva na redu je Woman.Comm konferencija koja će 25. i 26. maja/svibnja biti održana u Zagrebu (Hotel Westin).
Mnogo sam putovao, najčešće u Beograd, Zagreb i Ljubljanu radi sastanaka na kojima sam sa oglašivačima i sponzorima dogovarao poslovnu saradnju u ovoj godini. Bio sam i na Danima komunikacija i PRO.PR konferenciji.
Elem, bilo je vrlo dinamično i uzbudljivo. Kada bi moj dan trajao barem još pet sati duže, stigao bih češće nešto napisati.
Naravno, Dani komunikacija u Rovinju su bili najveći događaj na kojem sam bio. Fantastično! Sama činjenica da je došlo 2400 ljudi najbolje govori o kvaliteti programa i zanimanju hrvatske (pa i regionalne) oglašivačke javnosti za ovaj događaj. Možda je tolikoj posjeti doprinijela i činjenica da se govorilo o spajanju PR-a i oglašavanja pa je došlo više ljudi iz PR agencija i PR odjela kompanija. Nema više PR i oglašavanje. Ruše se zidovi. Sve je komunikacija. Sve je pričanje priča. Nedavno su srušeni zidovi između digitalnih i oglašivačkih odjela, sada i ovi sa PR-om. Konačno. Svi su na istom zadatku – kako privući potrošače i korisnike usluga, kako im ispričati najuzbudljivije priče koje će ih motivirati da donesu najbolju odluku.
Vrijeme u Rovinju je bilo fenomenalno. Sve se poklopilo. Program je bio tako dobar da je većina ipak odoljevala izazovima lijepog vremena. Ja sam falio iz Lonea samo jednog popodneva da bih otišao na imanje Menegethi, dvadesetak kilometara izvan Rovinja, na ručak sa Srđanom Šaperom i Vlatkom Dimovskim. Još uvijek sam pod utiskom prekrasnog ambijenta, odlične hrane, vrhunskog vina i zanimljivog razgovora. Tamo ću od sada rezervisati smještaj u vrijeme Dana komunikacija i Weekend Media festivala. Nisam ja više za žurke i bučne zabave. Davno me je to prošlo. Na imanju Menegethi ćemo Vedrana i ja imati mir koji volimo.
Kada smo već kod gastronomije, imao sam nezaboravnu večeru sa Zenelom Batageljom, Kristijanom Gregorićem i Ismirom Omeragićem iz Valicona u konobi Maslina. Odlična hrana, vino i puno smijeha.
Takmičarski program Dana komunikacija je pokazao svu raskoš hrvatske kreativnosti u oglašavanju. Zaista. I nema više „pretplatnika“ na nagrade. McCann je uvijek bio tu negdje pri vrhu, a sada je Agencija godine. Raduje me uspjeh Sonde. To je agencija čijim sam radovima oduševljen zadnjih godina. BBDO sa Zagrebačkom pivovarom na najbolji način dokazuje koliko je dobro kada agencija i klijent grade dugoročnu saradnju. Effie Grand Prix je istinski dokaz za to. Aferim.
Žao mi je što su se termini održavanja SOF-a i PRO.PR konferencije poklopili, a ja se nisam mogao klonirati. Propustio sam SOF i otišao na PRO.PR u Tuhelj iz dva razloga. Prvi je to da sam trebao primiti PRO.PR Infigo Award. Bilo bi krajnje nepristojno i bahato s moje strane da nisam došao. Drugo, to je, po stoti put moram kazati, obiteljska atmosfera na konferenciji koja se ne sreće nigdje. Fantastično je kada na Dane komunikacija dođe 2400 ljudi, ili 1200 na SOF, ali ja se nekako ugodnije osjećam u društvu dvjestotinjak učesnika PRO.PR konferencije. Jeste, ja sam ters čovjek i meni smeta prevelika količina komunikacije. To valjda dolazi s godinama i ja tu ne mogu ništa, ne mogu zaustaviti vrijeme.
Dobio sam nagradu za životno djelo i iskreno se nadam da to nije bila poruka kako je vrijeme da odem iz industrije. Ja sam u svom životu dodijelio preko sto nagrada i uvijek sam ih više volio davati nego primati. PRO.PR Infigo nagradi sam se obradovao jer je nisam očekivao. Nagradu je napravio student riječke likovne akademije. To je jedna šaka između dva stakla. Kada mi je uručivao nagradu, Danijel Koletić je kazao: “Ovo je tvoja ruka kojom miluješ regionalnu komunikacijsku industriju dajući joj svakodnevno podršku.” Ta je Danijelova rečenica u meni izazvala bujicu emocija.
Kada vam počnu davati nagrade za životno djelo, shvatite to kao poruku da je vrijeme da odete u penziju. Ja je nisam takvom prihvatio. Mislim da moje najuzbudljivije godine tek dolaze, znači ne idem u penziju. Ja u penziju mogu otići samo na silu (zdravlje), ili kad shvatim da sam svima dozlogrdio i da je vrijeme da se zaista povučem. Fudbaler treba da prestane igrati kada na oproštajnoj utakmici može vrhunski odigrati jedno poluvrijeme, a ne kada se jedva vuče po terenu deset minuta. Nadam se da ću znati prepoznati taj trenutak kada je vrijeme da odem i prije nego što me drugi otjeraju.