Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Petak ujutro. Rješavam zadnja tehnička pitanja sa Marjanom Božičem, DTP knjige The Best of Creative Directors. Dobijam zadnju verziju preloma. Knjiga izgleda odlično. U ponedjeljak ide u Printeru na štampanje. Zadovoljan gasim računar, palim auto i sa Vedranom krećem za Beograd.
U predvečernjim satima nalazim se u Maderi sa Vlatkom Dimovskim (I&F McCann Grupa). Pijemo rakiju od dunje i uživamo u odličnoj salati od hobotnice. Vlatko mi prenosi sjajne impresije o posjeti kreativaca iz nordijskih agencija I&F McCann Grupe (Norveška, Finska, Danska i Švedska). Govori kako je ideja Srđana Šapera o spajanju sjevernjačke i južnjačke kreativnosti strateški odlična i vjeruje u uspjeh. Pitam ga o nekim stvarima, ali kod Vlatka je tako, što ne trebaš da znaš, on ti neće kazati. Uskoro treba da „brani“ business plan McCannovih agencija u regiji za narednu godinu. Zadovoljan je i optimista je kada govori o idućoj godini. Zadnje vrijeme je uglavnom u Zagrebu gdje sa tamošnjom ekipom McCanna stvara pobjedničku strategiju za 2017.
Ivan Stanković dolazi po Vedranu i mene u hotel Metropol. Odlazimo na party kojeg je organizovala Direct Media povodom 15 godina poslovanja. Upadamo među 1500 gostiju koji se odlično zabavljaju. Razgovaram sa Mišom Lukićem, zapravo dovikujemo se iako stojimo jedan pored drugog. Muzika je glasna, velika je galama. Miša mi priča o svojim utiscima sa predvanja koje je tog popodneva imao na AcademIAA, edukativnom procesu kojeg organizuje IAA Serbia. Oduševljen je pozitivnom energijom mladih ljudi koji su željni znanja iz prakse. Priključuje nam se i Marko Bunčić koji vodi projekat AcademIAA, upoznao sam ga početkom oktobra kada sam i ja bio gost. Kaže mi da su učesnici ocjenjivali sve predavače i, kako stvari stoje, ja bih mogao biti zadovoljan kako su mene ocijenili, ali o tome kako sam ‘prošao’ znat ću više nakon 9. decembra, kada će ovogodišnji ciklus biti završen. Kaže mi da ću sigurno biti pozvan i iduće godine. Podsjeća me na party kojeg organizuju 9. decembra. Već sam dobio pozivnicu od Jelene Ivanović i obećvam da ću vjerovatno doći, mada je decembar haos mjesec.
Susrećem i Mitju Tuškeja, razgovaramo o promociji knjige Bez frendova nema brendova koju sam preveo sa slovenskog. Media Marketing je izdavač i pokušat ćemo uklopiti termine da napravimo promciju zajdno sa knjigom The Best of Creative Directors. Neće biti lako. Mi smo planirali 19. decembra Zagreb. Mitja ne može, jer tog dana ima prezentaciju na pitchu za jednog veoma važnog klijenta u Beogradu. Kažem mu da ćemo onda taj dan raditi Beograd, a sutradan Zagreb. Kasnije čujem da je 19. decembra slava Sv. Nikola i da tada svi ili slave, ili idu kod prijatelja na slavu, tako da se promocija knjiga mora pomjeriti. Mitja me pita da li sam imao priliku upoznati Jadranku Drinić, predsjednicu Direct Media? Rekao sam da nažalost nisam. „Pa sad je bila ovdje,“ reče Mitja i pogleda prema masi gostiju u kojoj je Jadranku bilo gotovo nemoguće naći. Nisam uspio vidjeti ni Milicu Marković. Odmah nakon Mitje, Vedrana i ja odlazimo. Ta količina decibela nije za naše godine. Odličan party, ali za mlađe.
Skadarlija, restoran Putujući glumac, večera koju je Društvo za odnose s javnošću Srbije organizovalo za predavače na konferenciji PRilika. Susret sa prijateljima. Sjedam među učesnice sutrašnjeg panela kojeg ću voditi. Sa Marinom Čulić Fischer, Ilarijom Bašić, Brankom Conić i Barbarom Kranjc prolazim kroz teme, ali ne otkrivam tri na koje me je podsjetio Dejan Verčić. Prijatelj mi je iz New Yorka, gdje je učestvovao na globalnom PR forumu, poslao tri pitanja koja trebamo diskutovati na panelu. Tako to rade prijatelji. Kafana je čudo. U njoj možeš saznati sve, tako i ja saznajem da je Dubravka Jusić postala direktorica korporativnih komunikacija Agrokora. Vijest za naslovnice. Odmah provjeravam sa Dubravkom da li joj je isti broj mobilnog telefona. Odgovara da jeste.
Sa Skadarlije odlazim ponovo u Maderu da se vidim sa sportskim novinarom Milojkom Pantićem kojeg nisam vidio 25 godina. Kada u Maderi vrše godišnju inventuru, obavezno upisuju i Pantu, jer je stalno u Maderi. Zovu ga Predsjedavajućim Maderskog stola. Iako su mi kazali da će poslije 23 sata obavezno biti tu, Panta nije došao. Šteta. Poželio sam se razgovora sa njim. Ostavljam mu poruku kod konobara.
Ponoć je prošla, mi se vraćamo u Metropol. Dan je bio dinamičan, naporan, ali jako lijep.
Subota je. Drugi dan konferencije PRilika. Odlična konferencija i odlična organizacija. Prvo sam se u konferencijskoj dvorani susreo sa Lazarom Džamićem. Dugo se nismo vidjeli. „Što se nisi javio da dolaziš? Jutros me Dana za doručkom pita za tebe,“ kaže Lazar. „A što ti ne čitaš program konferencije na kojoj i ti i ja učestvujemo,“ odgovaram. Zanima me sve o protekla tri mjeseca kako se nakon 17 godina izbivanja u Londonu vratio među nas. Poslije predavanja sam se javio i postavio mu pitanje kako mu se činimo sad kako se vratio, na šta mu ličimo i šta bismo trebali uraditi da budemo ljepši i pametniji. Nakon Lazara zagrljaj sa Teodorm Migdalovici koja je direktno iz Rima sa Eurobesta doletjela na konferenciju. Umorna je, ali nije željela iznevjeriti organizatore. To je Teodora, njena riječ je zakon. Pa Kristina Ercegović, Danijel Koletić, mnogo poznatih lica i dobrih prijatelja. Naš panel je prošao OK, barem tako kažu organizatori i učesnici. Marina, Ilarija, Branka, Jasna i Barbara su bile sjajne sagovornice i mislim da smo zaista osvijetlili neke od ključnih problema PR struke u regiji. Javno sam obznanio da će Media Marketing u februaru raspisati pitch za ime regiona u kojem poslujemo. Dosta je više exYu, treba nam kreativno ime od kojeg ćemo napraviti brend. Pozvao sam učesnice panela da sa svojim agencijama učestvuju u ovom projektu. O PR-u se moglo razgovarati još, ali ja sam se držao planiranih sat vremena. Prije svega jer je poslije panela bio ručak za koji su svi učesnici bili zainteresovani.
Poslije ručka Vedrana i ja sjedamo u auto i pravac Sarajevo. Čim smo ušli u Bosnu i spojili se na mrežu, mobitel je počeo da ‘ludi’ od poruka. Odlična vijest stiže od Ive Balent – Janine rode su iz Rima doletjele sa srebrenom Eurobest nagradom. Radujem se toj vijesti, čestitam Ivi i odmah shvatam da imamo problem. Agrokor je u knjizi The Best of Creative Directors zakupio dvije oglasne strane. Jednu za Sarajevski kiseljak i drugu za Janu. Janin oglas predstavlja sve nagrade koje je kampanja Malena i Klepetan osvojila u ovoj godini. Oglas mi je stigao dan ranije i već sam ga proslijedio u Futuru. Kako će izaći, a da na njemu nema i Eurobesta. Knjiga je to. Uzet će je neko u ruke za 20 godina i neće imati informciju o toj nagradi. Prisjećam se naslova u Jutarnjem listu kada je Marin Čilić osvojio US Open dva sata nakon što je u ponoć zatvoren Vremenski trezor Zagrebačke banke. Naslov u Jutarnjem je glasio „Ne zatvarajte trezor dok u njega ne stavimo Marinov reket“. Tako i ja shvatim da ne možemo zatvoriti knjigu bez Janine nagrade sa Eurobesta. Zovem direkora Printere i kažem da pomjeramo predaju knjige u štampu za par sati dok ne dobijemo novi oglas iz Jamnice. Šaljem mail Lei Riđan (Agrokor) sa instrukcijama šta treba uraditi. Nadam se da ćemo uspjeti. Obavještavam o ovome i Ivu Balent i pitam je možemo li dobiti vijest o Dubravkinom dolasku u Agrokor. Odgovara mi da će poslati.
Stižemo u Sarajevo umorni i jako zadovoljni. Bilo je uzbudljivo. Na putu smo proveli 34 sata, od toga smo spavali samo sedam sati. Volim ovu dinamiku, obožavam je.
4. decembar 2016.