Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Jelena Fiškuš, kreativna direktorica Studio Sonda
Neuki smo, i nije nas sram priznati. Prije samo dvije godine iz HURA-e su nas zvali i pitali imamo li što prijaviti ze Effie, a mi smo pitali šta je to točno. Nedavno smo snimali svoj prvi TVC i klijent je pričao o važnosti PPMa, a mi smo se pravili da znamo što to znači i kimali glavom, a zatim googlali.
Iz tog razloga, koristimo svaku priliku da nešto naučimo. Ove godine potrefilo se da prisustvujemo trima sjajnim festivalima u svega tri mjeseca, u tri različita dijela svijeta. Nema veće sreće.
Juče sam pisala o Iceland Design Marchu u tekstu s naslovom: “Iceland ima nevjerojatan smisao za dizajn, ali ni jedan dizajner svijeta nikada neće nadmašiti dizajn koji je na tom otoku izvela priroda”.
Nikad nismo bili pobornici toga da je kod drugih trava zelenija, ili u ovom slučaju, lišaj žući, pa iduće poglavlje s jednakom radošću posvećujemo domaćem festivalu Dani Komunikacija. Ne da se nemamo čega posramiti, nego naprotiv, festival može poslužiti kao benchmark mnogima. To možemo reći s punom odgovornošću jer već godinama kao najveći štreberi sjedimo ama baš na svim predavanjima, od prvog do zadnjeg. Ima tu onih manje i više zanimljivih, ali u globalu gledano, vrlo poučnih predavanja. Slušati u Rovinju (praktički doma) lani Alexa Browna kako je izgubio izbore, a ove godine Brada Parscalea kako je dobio izbore u trenutku kada su jedino kreatori Simpsona mislili da je moguće da Trump pobijedi, nije mala stvar. Brad, koji je jučer sjedio eto s Trumpom, a danas s nama, čak te natjera na militrenutak labilnosti i počinješ kao razumijevati predsjednika, pitati se je li uistinu žrtva medija… no onda opet, s druge strane, uvede te u proces finog targetiranja i manipulacije korisnicima u real time vremenu pa stvari postaju jasnije.
Bilo je tu krasnih predavanja poput primjerice onog globalne kreativne direktorice mreže FCB Global, Susan Credle o tome kakav je uspon u industriji oglašavanja općenito, i kakav je kada si žena, pa zatim beskrajno šarmantno predavanje Mr Binga (@mr_bingstagram), koji je karijeru izgradio vrijeđajući ljude. To je rijedak talent koji se ne može naučiti, s time se rodiš. Do sada je izgledalo već prilično bizarno plaćanje trenera kada te tjera da radiš čučnjeve i sklekove, ali Mr. Bing je stvar odnio na novu razinu: ljudi mu doslovno plaćaju da im što kreativnije jebe sve po spisku i kaže da imaju mali penis. Brilijantno!
A za sve one kreativce i agencije koji proživljavaju posve obrnuto od Mr Binga, Dani komunikacija potrudili su se organizirati radionicu o agencijskim naknadama…
Možda ipak, kako nam je pojasnio Graham Fink, multimedijski umjetnik i jedan od najnagrađivanijih kreativaca modernog svijeta, ovo oko agencijskih naknada postane nebitno jer će nas uskoro zamijeniti roboti. Na nama najzanimljivijem ovogodišnjem predavanju festivala predočio je, među ostalim, kampanju Mc Cann-a Japan koja se sastoji od natjecanja između dva spota za Clorets Mint. Jedan je radio kreativni direktor od krvi i mesa, Mitsuru Kuramoto:
https://www.youtube.com/watch?time_continue=24&v=wMQ1AHB2XhQ
a drugi gospodin kreativni direktor robot:
https://www.youtube.com/watch?time_continue=30&v=8cWHxd3k4gs
Glasovi publike odlučili su se ipak, i još uvijek, za ljudsko biće, ali za vrlo tijesan postotak. Obrnuto nego u USA prije dvije godine.
Najveći problem organizatorima Dana komunikacija su oni sebi sami jer iz godine u godinu postavljaju ljestvicu toliko visoko da im je teško dogodine nadmašiti ju. Koliko je to teško, zna svaki kreativac koji radi uspješne kamapanje istom klijentu, dugo godina u nizu. I premala dvorana da primi sve zianteresirane. S druge strane, i Rovinj i Lone već su nedjeljiv dio festivalskog identiteta i teško ga je zamisliti negdje drugdje, a da ima isti šarm.