Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Reč trećeg i poslednjeg dana konferencije je inspiracija. I sama konferencija je tradicionalno inspirativna, jer još od svog prvog izdanja insistira ne kreativnosti u biznisu. Pored tema i predavača, izvor inspiracije je i sam ambijent napuštene gasne elektrane Arsenal, koji je već sam po sebi kao neka oaza u kojoj provedete ta tri dana, kao da ste na drugoj planeti. Obilje događaja, umetničkih instalacija, celokupna postavka prostora uključujući i veliko dvorište već samo po sebi jesu izvor inspiracije. Izdvojiću samo neke primere da bi bolje razumeli o čemu govorim. Tako je u jednoj sobi sa plafona visilo na desetine slušalice onih starih fiksnih telefona najrazličitijih oblika i boja. Udješ i uhvatiš prvu slobodnu viseću slušalicu i počneš da razgovaraš sa nepoznatom osobom na drugoj strani. Gledao sam ljude koji su ulazili u taj prostor i video mnogo skepticizma i rezervisanosti na njihovim licima. A kada su izlazili imali su osmeh na licu i bili vidno dobro raspoloženi. Živa komunikacija nam je prirodna potreba. A uz to i da se malo podsetimo da je ne tako davno telefon služio pre svega tome da ljudi razgovaraju.
I drugi primer je na istu temu, ali potpuno drugačiji. U delu postavke konferencije koja se zove Lab postavljena je instalacija sa stazom i snegom koji pada. Vi dodjete, obučete kabanicu i dobijete kišobran, a prva sledeća osoba koja dođe postaje vaš saputnik sa kojim se šetate predviđenom stazom u krug dok snega pada. I šta onda radite šetajući pod istim kišobranom? Razgovarate. Znam, zvuči i izgleda šašavo, ali deluje.
Treći primer je kombinacija starog i novog načina komunikacije. Koncept je nazvan brain date. Pre početka konferencije skineš posebnu aplikaciju i na njoj formiraš svoj profil uključujući i teme koje te zanimaju, kao i koje su teme o kojima na dejtovima želiš da pričaš. Onda gledaš profile drugih i biraš sa kim da razgovaraš dok istovremeno i sam dobijaš zahteve za razgovor od drugih i onda tako napraviš svoj raspored dejtovanja. Priznajem, ja sam ovde bio više voajer (ne žalim se), ali je interes bio vrlo veliki i poseban prostor koji je samo tome bio namenjen je bio ispunjen sve vreme.
Međutim, reč dana nije inspiracija zbog gore pomenutih stvari. Kreativni ambijent i dobro osmišljeni prateći programi konferencije su postali zaštitni znak konferencije. Inspiracija je reč dana zbog izuzetnih ljudi i njihovih priča koje smo imali priliku da slušamo. To je onaj pravi motiv, jer iz prve ruke čuješ da je nemoguće itekako moguće.
Najupečatljivije i najinspirativnije su bile priče o uspešnim poslovnim projektima koji imaju izraženu društveno korisnu dimenziju. Tako je Massimo Bottura, svetski poznati kuvar sa tri Mišlenove zvezdice i vlasnik legendarnog restorana u Firenci Osteria Francescana govorio o tome da ne želi da bude prepoznat samo kao vrhunski kuvar u čijim jelima uživaju samo bogati koji to sebi mogu da priušte, već je pokrenuo celu kampanju da se od delova namirnica koje preostaju prilikom redovne pripreme jela, priprema kvalitetna i ukusna hrana za gladne. Oko odeje je okupio sve najpoznatije svetske kuvare i prvu akciju su održali za vreme svetske izložbe EXPO u Milanu, a pripremaju se i za sličnu akciju za vreme ovogodišnje Olimpijade u Riju. Takodje se aktivno uključuje u kampanje zaštite prirodnih izvora – reke, mora, jezera, zemlja, iz kojih crpimo sirovine i za pripremu hrane.
Društveno korisni element ima i poslovni model kompanije Shopify, o čemu je govorio Harley Finkeistein, glavni operativni direktor kompanije koja danas posluje u 150 zemalja i ima 275 hiljada partnera koji preko njihove platforme prodaju svoje proizvode, a koje inače ne bi mogli da prodaju kroz regularne kanale, jer su im i nedostupni i preskupi. Sličnu društveno korisnu funkciju ima i kompanija Etsy o čemu sam već pisao. Takve kompanije jednostavno koriste nove tehnološke mogućnosti zbog kojih geografija više ne ograničava direktan pristup konačnog kupca bilo kom proizvodu bilo gde na svetu, što je nova mogućnost za pojedince i butične proizvođače koji žele da prodaju na globalnom tržištu. Jer, kapital više nije prepreka, kreativnost je postala daleko važnija.
Kreativnost je i u centru priče prof. Muhammada Yunusa od prethodnog dana o tome kako je ponudio prosjacima mini kredite od 3 – 15 dolara, kako bi tim novcem kupili neke male poklone i onda ih nudili onima od kojih prose da ih otkupe po nešto višoj ceni. Pokazalo se da oni tako dobiju više novca, jer oni više ne traže milostinju, već prodaju proizvod za odgovarajuću cenu, što menja psihologiju odnosa. Od prve grupe prosjaka koji su ušli u ovaj program 35% se više nije vratilo prosjačenju. «Svaki čovek ima u sebi preduzetnički potencijal, samo ne sme da se boji da ga pokaže!» – reči su prof. Yunusa. Veruje da može da utiče na ljude da više ne traže i ne čekaju posao, već da ga stvaraju.
A šta tek reći o priči koju je ispričao Suroosh Alvi, su-osnivač VICE Media, koja je danas globalno prisutna i prepoznata kao vrlo uticajna medijska kompanija, a koja je počela 1994. godine, tako što je Suroosh uradio jedan primerak štampane revije i sa njim u ruci obilazio potencijalne sponzore i oglašivače, jer je on VICE zamislio kao mesečno besplatnu izdanje i to na engleskom jeziku u dominantno francusko govorećem Montrealu. E da, još nešto – to se dogadjalo par meseci pošto je napustio rehab centar gde je bio na odvikavanju. Tvrdi da je tajna uspeha što su objavljivali priče za koje drugi mediji nisu imali interes, jer su im se činile male i neinteresantne. I još kaže da ima nešto i u tome «što smo pametne stvari radili na glup način, a glupe stvari na pametan način». Ubrzo su prešli na video i to je bila prekretnica za globalni uspeh. Danas saradjuju sa nekoliko globalnih medijskih platformi koje objavljuju njihove sadržaje, a uskoro kreću sa projektom «VICE Land» – sopstvenom medijskom platformom.
I na kraju, priča koja je i inspirativna i istovremeno sublimira celo ovogodišnje izdanje C2. Nije slučajno da je vezana za Cirque de Soleil, koji je i bio inspirator ove konferencije pre pet godina. Cirque de Soleil je danas globalni fenomen u svetu šoubiznisa, a pokrenula ga je grupa uličnih zabavljača u Montrealu. O tim korenima Cirque de Soleil govorio je Michel Laprise, pisac i režiser u ovoj kompaniji. Na početku svog nastupa je oko sebe kredom nacrtao krug i objasnio da svaki ulični zabavljač kada izabere mesto na ulici gde će nastupiti prvo to uradi. To je «krug snova» i u njemu može sve i daje sve od sebe. Izvan kruga je realnost. Kada završi nastup, odlazi sa tog mesta, ali taj svoj krug ne brišu, jer to tada postaje trag koji ostavlja iza sebe, trag na mestu na kome je svoje snove prikazao drugima sa nadom da će to nekoga podstaći da se pokrene i da pokuša da promeni svoj život na bolje. Jer samo želja i inspiracija bez rada i rizika nisu dovoljni za promenu.
Koji ćemo mi trag ostaviti? To je pitanje na koje odgovor mora dati svako od nas i to pre svega samom sebi. Svaka nova ideja je na početku san, kada je prihvate mnogi ona dobija potencijal, ali kada na njenom ostvarivanju počnemo da radimo zajedno ona postaje realnost i tada menjamo svet.