Tri sedmice nakon veličanstvenog 5. Intercontinental Advertising Cup-a u Istanbulu, razgovarali smo njegovim idejnim tvorcem i predsjednikom, Juretom Apihom.
Od Istanbula je prošlo dvadesetak dana i utisci su se malo slegli. Kako sad gledate na pobjedničke radove?
Izabrani radovi, kao i sve četiri godine do sada, snažno potvrđuju misiju The Cupa. Kampanja Tablete koje liječe bolesti drugih (Grand Prix) je tačno to. I u tome se The Cup razlikuje od svih ostalih festivala na planeti. Mislim da je i ove godine potvrđen koncept koji smo izbrali – Genius Loci.
Gerila i Rom su dobili nagrade i u Cannesu. Da li se to i Cannes lokalizira?
Naravno, na tržištu je tako. Festivalsko tržište i postoji kako bi se na njemu uvijek poredili takmaci i njihove prednosti, kako bi im se moglo na neki način parirati. Jedna od karakteristika je mnogo toga što se događa na drugim festivalima. Česte su reakcija na druge pa i naše festivale, Golden Drum i The Cup. I kod nas se dešavaju stvari koje su odraz događanja negdje drugdje. To je prirodni proces koji samo dokazuje da smo u igri.
The Cup je u Istanbulu obilježio svoj 5. rođendan. Kakvi su vaši planovi u širenju prepoznatljivosti i značaja festivala?
The Cup je sindikalna organizacija. Mi smo konfederacija četiri velika festivala. Imamo onoliko kredibiliteta koliko nam daju naši partneri, koji su nas osnovali. Nismo u poziciji da sami sebi pravimo veliku pompu po svijetu jer smo povezani, mi smo slijedeći korak od događanja na kontinentalnim festivalima koji su dio Cupa. Negdje je ta svijest i aktivnost veća, negdje je manja. To su, recimo, u ovom trenutku neke naše poteškoće, mada se broj kreativnih lidera, koji su bili angažirani u našim žirijima i onih, koji su bili nagrađeni, iz godine u godinu povećava. To iskustvo je vrlo intenzivno na osobnom nivou elite oglašivačke industrije.
The Cup se predstavlja kao interkontinentalni festival. Gdje je tu Afrika?
Mogli bismo kazati da je The Cup festival onog dijela svijeta koji se brzo razvija. Kina, Indija, Brazil… Afrika je problem. Imamo kontakte s južnoafričkim festivalom čiji je problem to što je južnoafrički, nije afrički. U ovom trenutku je malo prerano o tome govoriti. Vjerujemo da ćemo o slijedećem kontinentu moći govoriti za godinu-dvije, kada se stvari u Africi počnu konačno pomjerati. Mi bismo mogli priključiti južnoafrički festival, koji je, po radovima, na vrlo visokom nivou, ali je uglavnom anglosaksonski pa bismo teško mogli kazati da predstavlja cijelu Afriku.
Radimo na tome.
Kako u toj strukturi paše ADC*E?
Mi s ADC*E-om pokrivamo Evropu. S Golden Drumom je pokrivamo samo djeloimično. To je najsnažniji argument. Postoje određeni problemi s djelomičnim preklapanjem radova. De facto naša snaga i jeste u tome. Tihi problem kojeg ne ističemo jeste da bismo željeli protežirati neanglosaksonski svijet. Anglosaksonski svijet je dovoljno protežiran i nije mu potreban još jedan festival. To se u Istanbulu lijepo vidjelo. Istina, ADC*E je praktično moćniji u germanskom dijelu, u drugim manje.
Lijepo je da su s nama. S njima imamo cijeli kontinent.