Razgovarao: Ekrem Dupanović
Pisac, story teller, kuvar, a od nedavno copywritter i kreativno pojačanje u agenciji New Moment, jednoj od najnagrađivanijih kuća na Balkanu. Njegov roman, Najnormalniji čovek na svetu, za kratko vreme postao je bestseller, a o tome kako se jedan pisac snalazi u ulozi copywrittera, o pričama koje priča, o kompanijama, brendovima i ljudima, govori nam Ivan Tokin, copywriter u agenciji New Moment.
Kada ste pročitali Malog princa poželjeli ste da ga prepišete. Nakon tri prepisane stranice pomislili ste kako biste i vi mogli napisati knjigu. Koliko je dugo u vama sazrijevala ideja romana Najnormalniji čovek na svetu?
Da, to je bilo kad sam bio baš mali, to kad sam hteo da prepisujem. Nisam znao da može da se napiše knjiga, mislio sam da knjige prosto postoje. A ne mogu da kažem ni da sad mislim mnogo drugačije, knjige postoje, samo čekaju ko će da ih zapiše. U tom smislu, ne znam koliko je moj roman sazrevao, znam samo kad sam ga ja primetio i zapisao, a to se desilo na leto 2014. godine.
O čemu pišete u svom prvom romanu, zašto je on privukao tako veliku pažnju čitalaca i postao hit?
Pišem o čoveku kome se život ukazao tek kad je od njega odustao. Zašto je postao hit ne znam, ali iz mnogo razloga mi je drago što jeste.
Dok ste čitali pozitivne kritike romana i primali pohvale, odlučili ste se da dođete u New Moment i počnete raditi kao copywriter. Šta vas je privuklo?
Moj prvi radni dan u agenciji New Moment bio je dan kad je knjiga izašla iz štampe. Još nije bilo kritika, ni toliko izdanja, nije se znalo šta će biti s knjigom.
Pisanje romana za mene je putovanje u samog sebe. Na agencijski rad još se navikavam i učim, i zanimljivo mi je
S obzirom na vašu popularnost, mogli ste da birate kad ste se već odlučili za kreativan rad u agenciji. Zašto baš New Moment?
U restorančić, u kome sam radio kao kuvar, povremeno je dolazio Lazar Sakan. Ja sam znao ko je on, i čime se bavi, a kad sam ga upoznao, video sam da je fin i pristojan čovek i shvatio sam da imamo mnoge zajedničke teme i interesovanja. Kad sam završio roman, otvorio mi se prostor da radim u advertajzingu, što me uvek zanimalo, i prvo sam njega pozvao i pitao da li im je u agenciji New Moment potreban copywriter. Nije to bilo zbog popularnosti, niti sam bio toliko popularan, niti sam mogao toliko da biram, to je više bilo na ličnoj osnovi – ako si ti okej, sigurno ti je i agencija takva. Njima je bio potreban copywriter i primili su me.
New Moment je od osnivanja oko svojih projekata okupljao poznate pisce, novinare, režisere. Vašim se dolaskom tradicija nastavlja. Kako se osjećate kao dio te art priče New Momenta?
Sećam se da sam, dok sam još bio tinejdžer, prolazio pored agencije koja se tad zvala ovako i onako, i viđao sam mnogo lepih devojaka koje su ulazile, izlazile ili stajale ispred. To mi se mnogo dopadalo i mislio sam šta ja treba da uradim da dobijem propusnicu da se tamo motam. Znao sam i dosta ljudi koji su tamo radili i sve mi je to bilo interesantno. Kasnije sam shvatio šta se tamo dešava i sad sam tu. Dobro mi je. Što se art priče tiče, drago mi je zbog toga.
Pisanje romana je individualna igra, rad na oglašivačkim kampanja u agenciji je timski rad. Da li vam je trebalo vremena da se naviknete na zajednički rad s cijelim timom.
Pisanje romana za mene je putovanje u samog sebe. Na agencijski rad još se navikavam i učim, i zanimljivo mi je.
Na koliko ste kampanja radili u proteklih pet mjeseci i kakva su vam iskustva?
Ne znam na koliko. Čini mi se da ih je bilo bezbroj. Imam mnogo utisaka. Bilo je piva, čokolada, bezalkoholnih i alkoholnih pića, aviona, supermarketa, nagradnih igara… Interesantno je. Lepo je što u procesu takvog stvaranja čovek može da kaže šta god mu padne na pamet. I da sluša druge dok to isto rade. Inspirativno je i oslobađajuće. Ne samo za neku kampanju, nego i za život uopšte.