Pobjedničke radove možete pogledati u rubrici Svijet, a Intervju dana posvećen je Svetlani Ćopić, kreativnoj direktorici agencije New Moment Beograd, članici Epica žirija
Žiriranje za Epicu, u društvu urednika najugledniji advertising magazina Evrope, je čast, ali i priličano zahtjevan poduhvat. Kako je prošlo ove godine?
Mislim da niko zaista ne veruje kada čuje da je žiriranje za Epica festival u Parizu veoma naporno, pa ću taj deo da preskočim i da se odmah usredsredim na to da to jeste zaista velika čast i zadovoljstvo, pored toga što podrazumeva četiri dana danonoćnog rada i «zatočeništva» u konferencijskoj sali. Veoma mi je drago što je New Moment magazin deo evropske scene i što je, preko njega i slovenačkog MM magazina, i ovaj deo Evrope zastupljen u donošenju odluke o tome šta je bilo najbolje od najboljeg ove godine u Evropi.
Najveća novost je impresivan porast broja prijavljenih radova od čak 18 procenata, tako da se ukupan broj radova popeo na 3.738. Interesantan trend, koji možda najavljuje da evropska reklamna industrija staje polako na noge poslije krize koja je dobrano uzdrmala.
Pregledajući i ocjenjujući sve prispjele radove mogli ste steći utisak o kreativnim idejama u prošloj godini. Kako vas se dojmila kreativna Evropa?
Utsici su još sveži, ali prvo što mi je privuklo pažnju jeste veoma veliki broj radova iz Skandinavije koji su osvojili nagrade, ili bili u najužoj konkurenciji da ih osvoje. Čini mi se kao da je ovo bila godina Švedske i Norveške. Pošto urednici časopisa nemaju pravo da glasaju u situacijama kada je rad iz njihove zemlje u konkurenciji za zlato, često smo se šalili da članice žirija iz ove dve zemlje mogu slobodno da odu u šetnju, jer je bilo malo kategorija u kojima su mogle da glasaju kada je došlo do izbora pobednika. Nadam se da ću jednom i ja biti u toj situaciji; bilo bi lepo gledati kako pobeđuju radovi iz zemlje iz koje dolazite. I bilo bi lepo povremeno izaći iz sale.
Da li su pobjednički radovi ono što ste i vi ocijenili najvećim ocjenama, ili ste u nekoj od kategorija imali svoje favorite?
Mišljenja su često jako podeljena, žiri čini više od 20 ljudi i normalno je da svake godine neki vaši favoriti pobede, a neki radovi, kojima niste baš oduševljeni, osvoje najviše nagrade. Tako je bilo i ove godine. Mogu da kažem da, na primer, nisam bila pristalica TV spotova koji su osvojili filmski Grand Prix, ali da je bilo nekih, po meni sjajnih radova, koje ću pamtiti i koji su osvojili zlatna odličja u svojim kategorijama.
Koliko je bilo prijava iz naše regije (ex-YU) i kako su prošli ti radovi?
Ovo nije bila najbolja godina za region. Naš kutak Evrope je bio predstavljen sa 18 radova iz Srbije, 8 iz Hrvatske i po 7 radova iz Slovenije i Makedonije. Na žalost, najveći deo ovih radova nije ni stigao do našeg žirija, jer je bio eliminisan još u predselekciji, a od onih koji su ostali u igri ni jedan nije završio među pobednicima. Prethodnih godina je bilo bolje.
Ovo ne treba nikoga da obeshrabri, jer je upravo jedini način da se podigne kreativni nivo u okolnim zemljama taj da se što češće izlazi na evropsku i svetsku kreativnu scenu, da se učestvuje na festivalima kao što je Epica, da se poredi sa najboljima. Uostalom, iz poraza se uči više nego iz pobeda – tako se prevazilazi autistično samozadovoljstvo i podižu kriterijumi.
I, na kraju, s kakvim ste utiscima napustili Pariz?
This time next year… Zaista se nadam da će sledeće godine biti mnogo više radova iz našeg regiona i da će neki od njih završiti među pobednicima. Često čujem argument kako zemlje sa malim budžetima nemaju mnogo šansi u viskobudžetnoj kategoriji, kao što je TV spot, ali podsećam da je prošle godine TV kampanja iz Egipta osvojila zlato i bila u najužoj konkurenciji za Grand Prix. Osim toga, uvedene su neke nove kategorije, kao što je na primer Social Networks, koje u potpunosti brišu razliku u budžetima i gde je zaista potrebna samo čista, jaka ideja. Ja sam optimista. Uostalom, čak se i u Mućkama jednom ta rečenica ostvarila.