Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Razgovarao: Ekrem Dupanović
Anđela Buljan-Šiber je godinama radila u zagrebačkom McCannu, najveći dio kao direktorica strateškog planiranja i novih poslova. Prije jedanaest godina osnovala je vlastitu agenciju Izone koja je nastala na ideji o maloj i fleksibilnoj agenciji koja može pratiti brz i nepredvidiv razvoj digitalnog tržišta. Takvih agencija tada na tržištu nije bilo.
Svakodnevni poslovi u agenciji su je odvojili od znanosti koja je uvijek bila velika Anđelina inspiracija. Profesor je psihologije, magistar društvenih znanosti (ponašanje potrošača), pre-doc Organisational behavior na NY University. Bila je asistent prof. socijalne psihologije na ZSEM i psihologije u marketingu na Hrvatskim studijima; predavala je na brojnim konferencijama, simpozijima i seminarima. Volontirala je u UNICEF-u i udruzi za psihološko savjetovanje u kriznim situacijama.
Vrlo je aktivna u Hrvatskoj udruzi agencija za tržišno komuniciranje HURA. Dani komuniciranja, kao središnji HURA događaj, su nezamislivi bez Anđele, njene pozitivne energije i dinamike.
Prije nešto više od godinu dana dobio sam, kao i svi drugi ljudi s kojima Anđela komunicira, mail u kojem je pisalo da odlazi na jednogodišnji odmor i da komunikaciju sa agencijom Izone prebacuje na svoje saradnike. Nje jednostavno neće biti!
E.D.: Šta se dogodilo prošle godine?
Anđela Buljan-Šiber: Cijelu 2018. godinu nisam radila. Ja koja uvijek radim, koja praktički nisam ni na jednom porodiljnom bila. Nitko nije mogao zamisliti da JA ne radim. Uzela sam godišnji od svoje vlastite firme?.Bila sam na studijskoj godini. Možda sam ja bila spremna to učiniti jer mi novac baš puno ne znači. Možda sam si to mogla priuštiti jer sam bila spremna puno toga izgubiti. Nije mi ovo ni prva, a nadam se ni zadnja „luda“ odluka jer svaka je bila najbolja ikad. Baš kao i ova sad?.
E.D.: Kako je uopće došlo do te “lude” odluke?
Anđela Buljan-Šiber: Jako volim znanost, to je moj hobi. Kao što netko npr. svira bubnjeve, ili igra tenis, ili izrađuje nakit…tako ja volim proučavati organizacijsko ponašanje, prvenstveno managersku kogniciju. To je vremenski vrlo zahtjevan hobi, ne može se prakticirati dva puta po dva sata tjedno i, naravno, za njega nisam imala vremena već godinama (s jednim malim djetetom, pa onda drugim, a obitelj ne želiš zakinuti, pa pokretanje jedne firme, zatim druge…). Skužila sam da me to muči jer je općepoznato da nađeš vremena za ono što voliš. Kako ja volim biti iskrena prema svima, pa tako i prema samoj sebi (poznata sam po devizi „nazovimo sve pravim imenom“), htjela sam vidjeti volim li ja ipak posao više od nekih drugih stvari i zato za njih nemam vremena, ili sam samo perfidno uvučena u sustav „MORAM“, a umišljam si da nisam?.
E.D.: I, što se dogodilo?
Anđela Buljan-Šiber: Uglavnom, odlučila sam „ubiti“ MORAM sustav u svojoj glavi i prepustila https://izone.agency/ ekipi. Vjerovala sam u njih, ali nisu baš svi oni u sebe – nije bilo jednostavno, nikome. Sve to na fejsu zvuči bajkovito, ali iza toga stoji jedna velika nekomforna zona – i meni i njima. Neki su dragi ljudi zbog te moje odluke otišli. I na to sam bila spremna. Kad donosiš takvu odluku spreman si na sve pa čak i da sve može propasti. Jako sam sretna da je sve ispalo baš onako kako sam vjerovala. Da ova ekipa može pokoriti svijet ako tako odluči. Sa mnom, ili bez mene. Da su učenici prerasli učitelja, samo toga nisu bili svjesni. Nisu vjerojatno bili toga svjesni ni drugi. Sad je to neupitno. I možda je to ono što me najviše veseli. Složili smo super ekipu i postavili ispravne vrijednosti koje ne ovise o pojedincu već o kolektivu, a kolektiv se teže poljulja nego pojedinac. Mislim da je naša najveća snaga korporativna kultura koja se temelji na sposobnostima pojedinaca i ljudskosti – to je ubojita kombinacija.
E.D.: Kako je izgledao povratak nakon godinu dana?
Anđela Buljan-Šiber: Kad sam se vratila zezali smo se da sam imala osjećaj kao da sam se vratila u novu firmu, osim što je sve štimalo i što su donijeli i nove ugovore, svi su profesionalno zreliji jedno deset godina. Otišla sam od ekipe koja me je često pitala za savjet, a danas me samo pitaju kako sam i trebam li pomoć. Našli su vremena i za rebranding firme. Otišla sam iz firme koja je bila tirkizna, a vratila se u neku rozu firmu?. Kako sad izgleda Izone možete pogledati na našem fejsu. Dugo smo to željeli, a nikad vremena za sebe. Oni su u praktično najtežoj godini (jer ipak fali jedan donekle važan igrač u firmi), još i to stavili sebi na leđa. To govori puno njima.
E.D.: Bila si ovih dana u Ženevi na Digital Design Dayu. Što se tamo moglo vidjeti i naučiti?
Anđela Buljan Šiber: Iskreno, ništa što već ne znamo – da tehnologija mijenja našu industriju i da AI moramo poznavati jer će nam biti saveznik, a ne zamjena. O tom potom. Ja smatram da će AI puno toga zamijeniti, ali samo ono prosječno dok će talent, kreativnost, kvaliteta i pamet uvijek imati svoj prostor i svoju cijenu. Nije to ništa drugačije od industrijske revolucije.
A ono što sam zapravo naučila, i to po stoti put, da su naši Dani komunikacija svemir za mnoge svjetske konferencije, jer mi smo tamo išli prvenstveno vidjeti organizaciju konferencije. Da se mi ovdje često podcjenjujemo i mislimo da je negdje drugdje sve bolje. E pa nije!
E.D.: Budućnost? Znanost ili advertising? Ili oboje?
Anđela Buljan Šiber: Bavit ću se znanošću intenzivnije jer me to jako veseli i ispunjava – uključena sam u jedan veliki znanstveni projekt na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji će trajati četiri do pet godina i to mi je profesionalno trenutno nešto najzanimljivije, a kasnije…tko zna. U 2019. godini bih trebala odlučiti hoću li nastaviti doktorat, odnosno procijeniti koliko me program veseli da bih odvojila ozbiljno vrijeme za to.
E.D.: Koliko će vremena i prostora ostati za advertising?
Anđela Buljan Šiber: Iskristaliziralo se da ipak volim i advertising, da nisam bezveze tu gdje jesam i da ću i dalje tu biti. Raditi za dobrobit struke. Isto tako dok me veseli?. U firmi neću raditi toliko kao do sad jer me ne trebaju u tom obujmu, a vidjet ćemo koliko me struka treba. To još ne znam. Dani komunikacija su projekt u koji stvarno vjerujem i za to ću naći uvijek vremena dok god je u projektu ovako dobra vibra kao do sad. Mi smo malo tržište i firme si ne mogu priuštiti odlaske na strane festivale, a ako se ne obrazuješ, nazaduješ. Naša misija je da dovedemo vrhunsku edukaciju na pristupačnu razinu svim akterima na tržištu pa da budemo koliko-toliko u korak sa svijetom.