Anur je bio savršen dizajner, najbolji kojeg sam upoznao

This article is also available in: English

Piše: Ekrem Dupanović

Buljim u ovaj naslov i ne mogu vjerovati da je istinit. Ne mogu… zapravo neću da povjerujem da Anura više nema, da se više neću moći diviti njegovim novim dizajnerskim rješenjima, da se nećemo družiti, ispijati kafe i sarađivati. Anur je bio savršen dizajner, najbolji kojeg sam upoznao. Svaka njegova kreativna ideja je imala u sebi nečeg filozofskog, a realizacija je uvijek morala biti savršena. Ništa ispod savršenog ga nije zadovoljavalo. Bio je dizajner s karakterom. Često banalno jednostavan, a opet… Kada smo prvi put redizajnirali Media Marketing magazin, uradili su to Anur i Ajna, tada kreativni direktori u Communisu. Anur je uradio prvih dvadeset naslovnih strana. Žao mi je da ih nisam sačuvao. Od njih (i od unutrašnjih ilustracija) bi se danas mogla napraviti vrhunska izložba. Sjećam se broja u kojem nam je glavna tema bilo jedno istraživanje sa mnogo grafikona, uglavnom “pita”. Anur je otišao u buregdžinicu, kupio tepsiju bureka, izrezao pitu na procente iz glavnog grafikona, uslikao je i to stavio na naslovnu stranu. Htjeli ste “pitu” – eto vam original. Često ga nisam razumio, ali sam uvijek više vjerovao njemu nego sebi.

Prije dvanaest godina smo radili prvu knjigu BH Oglašavanje. Otišao sam u Ideologiju kod Anura da se dogovorimo. Rekao mi je da će je uraditi ali samo pod uslovom – da nema korica, da sa strane bude gaza itd. Kada sam ga pitao zašto, odgovorio je jednostavno zato što takvu knjigu još niko nije uradio. Prihvatio sam, iako nisam razumio, i dobili smo fantastičnu knjigu. Na “naslovnoj” strani sam napisao uvodnik koji je objasnio da knjiga nije završena kao što nijedan poslovni process nije završen bez saradnje sa onima koji su u knjizi predstavljeni. Bila je to knjiga o svim agencijama, medijima, produkcijskim kućama i štamparijama u BiH. U svemu sam mu i uvijek vjerovao, i nikada se nisam prevario. Pa ni onda kada su me on i Enjo (Anurov otac, osnivač Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi), jednog četvrtka uveče prije 16 godina nazvali iz Venecije da sa Vedranom ujutro krenem za Veneciju kako bismo u subotu prijepodne prisustvovali otvaranju prve izložbe Bosne i Hercegovine i to povodom  100 godina Bienala. Anuru se ništa ne odbija kao što ni on nije odbio niti jednu potrebu njegovih prijatelja.

Volio je dizajn u oglašavanju. Kada je ta ljubav splasnula, napustio je posao dizajnera i prešao prvo na Američki univerzitet, a zatim na Akademiju likovnih umjetnosti, Odsjek za grafički dizajn. Htio je na mlađe prenositi svoje znanje i svoju strast prema dizajnu. Uvijek je odbijao medijska pojavljivanja, nikada nije htio govoriti ni na jednoj konferenciji niti na festivalima. Imao je neku neopisivu tremu od javnog nastupa. Odjednom, i to se promijenilo. Počeo je predavati studentima. Prvo jedan, zatim, drugi pa treći predmet na Američkom univerzitetu. Sa velikom strašću i oduševljenjem mi je govorio o studentima, njihovom međusobnom odnosu. Oni su ga uvažavali, on je njih obožavao i davao im se svim svojim bićem. Kako se „ostisnuo“ u profesore, sve rjeđe smo se viđali. Od studenata nije imao vremena više ni za koga.

Sudbina je htjela da ga izgubimo 29. novembra. Nevjerovatna slučajnost. Tog dana sam završio Kreativni portfolio. Prvi portfolio, koji sam kao specijalno izdanje Media Marketing magazina na 200 strana, radio prije osam godina, dizajnirao je Anur. Pošto je to bilo regionalno izdanje, na naslovnu stranu je stavio grb Jugoslavije sa datumom 29.11.1943, a umjetso baklji, u grb je ubacio kistove.

Anur je zaista bio genije.

Još uvijek ne mogu vjerovati da je zauvijek otišao.

Zamoilio sam tri Anurova prijatelja da za ovo izdanje Dnevnika napišu par rečenica o njemu i njegovim radovima.

Slavimir Stoajnović Futro: „Kada se naglo ugasi svetlo, svi se na trenutak zaustavimo u vremenu. Kada se ugasi veliki svetionik, vreme ne samo da je stalo, nego je i prestalo. Da bi nastavili, moramo sami da sakupimo zrake svetlosti koje je taj svetionik posadio u našim dušama. Anur je bio naš svetionik, njegovi radovi su naši zraci svetlosti za budućnost.“

Davor Bruketa, kreativni direktor Bruketa&Žinić&Grey: „Anur Hadžiomerspahić svojim je djelovanjem podsjećao kako dizajn prije svega ima važnu društvenu ulogu. Bio je pronicljiv i direktan u svom društvenom komentaru, jasan i upečatljiv u estetici i istinski human.“

Bojan Hadžihalilović: „Najbolji među nama…Kažu za Anura da je bio najveći umjetnik među dizajnerima i najbolji dizajner među umjetnicima.“

Anurov rad je slavio dizajn, svaki njegov plakat je bio nešto novo, posebno, drugačije od svega oko nas.

Anur je imao taj stil, tu estetiku, čistu ideju, artističku cijelinu, oštru poruku i pouku.

Danas cijeli dan prijatelji, studenti i kolege dizajneri pričaju samo o Anuru, o njegovim studentima, kolegijalnosti i o onome što ćemo uvijek voljeti i slaviti, a to su njegovi plakati, njegova umjetnička djela, njegov dizajn.