Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
U nedjelju ujutro u pet sati sam završio pisanje knjige Hotel Jugoslavija. Nakon pune četiri godine, od kojih sam na pisanje potrošio možda dvadesetak dana. Sve ostalo vrijeme knjiga je čekala u redu da bude završena. Mitji Tuškeju sam prošle godine pomogao da pripremi regionalno izdanje knjige Bez frendova nema brendova tako što sam uradio kompletan prevod sa slovenskog jezika. Mitja je prije nekoliko dana otišao u Novigrad da napiše novu knjigu. Pa neće valjda on napisati dvije knjige dok ja ne uspijevam tolike godine završiti jednu. Istina, pošle sam godine napisao knjigu o 26 kreativnih direktora, zadnjih mjeseci sam vrlo angažovan na knjizi Kreativni portfolio 01 u kojoj će biti opisani i predstavljeni svi nagrađeni radovi sa nacionalnih i regionalnih festivala održanih u zadnjih godinu dana. Kod ovakvih knjiga ovisite o materijalima koje vam šalju drugi i uvijek imate neplaniranih problema. Kreativni portfolio je trebao izaći iz štampe sredinom oktobra i biti promoviran na Golden Drumu. Kako su agencije kasnile sa slanjem materijala, knjiga nije mogla biti gotova na vrijeme. Kad je završen Golden Drum 2017 shvatio sam da nema smisla objaviti radove sa Golden Druma 2016 i morao sam ih izbaciti iz knjige, iako su tekstovi bili napisani, prevedeni na engleski, vizuali posloženi. Onda sam krenuo tražiti da mi se pošalju radovi nagrađeni na Golden Drumu ove godine. Onda su na red za „vađenje“ došli i radovi koji će tek biti nagrađeni nagradama Sempler, jer knjiga neće biti gotova do SEMPL-a. Kreativni portfolio će kasniti najmanje mojom krivicom, ali Hotel Jugoslavija čeka četiri godine isključivo zbog mene. Ja sam sâm sebi najteži.
Elem, Hotel Jugoslavija će iz štampe izaći u prvoj sedmici decembra, a najkasnije desetak dana nakon toga i Kreativni portfolio. Stići će taman da ga agencije koje su osvajale nagrade mogu za Božić i Novu godinu pokloniti klijentima za koje su pobjeđivale.
Prvo sam u pet sati probudio Vedranu i kazao joj da sam završio knjigu. Nakon što sam otspavao tri sata, poslao sam poruku Zvezdani Žujo te i nju obavijestio o knjizi. Ona se silno trudila zadnjih godinu dana da me natjera da završim pisanje, stalno provjeravala pišem li. U subotu joj je bio rođendan. I dok je ona s društvom dernečila cijelu noć ja sam pisao. Nekako je ispalo da je to njoj za rođendanski poklon. Ako je, neka je. Jedna je Zveki.
Hotel Jugoslavija nije moje oproštajno pismo. Bez obzira što sam duboko zagazio u sedmu deceniju (67) ja mislim da je deset kreativno najuzbudljivijih godina predamnom.
Ljudi u mojim godinama žive ili u svojoj prošlosti, ili u svojoj budućnosti. Teško je u vremenu ovako brzih promjena predvidjeti budućnost, ali ja znam da će biti uzbudljiva i dinamična. Za ono što bih želio još uraditi treba mi narednih deset godina. Sigurno će se mijenjati tehnologije, ali će ideje koje sad imam u glavi ostati iste i neće mi trebati nikakva umjetna inteligencija. Bože zdravlja, a sve ostalo imam.
Što se prošlosti tiče, ja najradije živim u njoj. Kažu da se ljudi što godine prolaze, sve više vraćaju u svoju mladost. I kod mene je tako. Sve ono o čemu sam pisao u Hotel Jugoslaviji predstavlja temelj za mojih narednih deset godina. Dobar temelj.
Moram reći da mi je pao teret s leđa. A tek kad izađe Kreativni portfolio kakvo će to olakšanje biti. Ovaj prvi dio treba proslaviti. Za vikend idem u Kavadarce (Makedonija), u vinariju Tikveš na proslavu mladog vina. Već treću godinu zaredom dobijam poziv, red je (a i merak mi je) da odem.
Novembar/studeni je za mene najdinamičniji mjesec u ovoj godini. Završavam dvije knjige, idem u Kavadarce, krajem slijedeće nedjelje u Mostaru učestvujem na konferenciji PR Days Mostareinsis i zadnjeg dana u mjesecu putujem u Tuheljske toplice gdje ću govoriti na konferenciji Focus. O decembru neću ni riječi. Kako će to „pun“ mjesec biti!