Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Nisam objavljivao Dnevnik ima dvadesetak dana. Sve sam nekako čekao da se dogodi nešto važno što bih objavio u stotom dnevniku, a to posebno važno nikako da se desi. Pio sam kafu u hotelu Evropa sa Robertom Čobanom, ručao u Termagu na Jahorini sa menadžmentom New Momenta iz cijele regije (i Bugarske), sutradan opet išao na Jahorinu da Vedrana i ja u Ognjištu ugostimo na večeri Gorana Takača, njegovu suprugu Jasnu i njihove beogradske prijatelje. Nama se inače najčešće dolazi u goste kad je sezona skijanja i u vrijeme Sarajevo Film Festivala.
U posjeti Sarajevu bio je i Danijel Koletić zbog organizacije konferencije Focus koja će 16. marta biti održana u Sarajevu. Dogovorio sam mu sastanak sa Milanom Trivićem, zamjenikom gradonačelnika Sarajeva. Milan je moj veliki prijatelj, ali me je u protokolarnu posjetu u svečanom salonu Vijećnice primio tek kad sam došao sa Danijelom.
Događalo mi se još mnogo lijepih i važnih stvari proteklih desetak dana, ali nijedna nije bila za stoti dnevnik. Možda ih je bilo, ali nisam smio pisati o njima. I inače mi se sve češće događa da mi ljudi uz kafu ili za ručkom kažu neke stvari i onda izgovore ono čuveno: „Ali molim te nemoj o ovome sutra pisati u Dnevniku“. Tako je Dnevnik jednog metuzalema postao kantar na kojem se vaga značaj neke informacije i njena povjerljivost.
Tek jutros sam shvatio da se meni već mjesec dana događa jedna golema stvar koja svakako zavređuje da bude zabilježena. U moj je život po treći put na velika vrata ušla moja kćerka Asja.
Prvi put kad je rođena prije 39 godina i to u vrlo dramatičnim okolnostima. Bio sam na službenom putu u Skoplju kada su mi javili da Vedranu pripremaju za carski rez i da je situacija dosta problematična. Redovnom linijom JAT-a odmah sam odletio iz Skoplja za Beograd. Za vrijeme leta sam od stjuardese naručio da me u Beogradu sačeka „mali“ avion i odveze u Sarajevo. Dok sam mijenjao avion saznao sam da sam dobio kćerku i da je sve OK. Kupio sam za šankom bocu Jack Danielsa i iskapio je do Sarajeva. Što od sreće zbog rođenja kćerke, što od straha jer je vrijeme bilo jako loše.
Drugi put, kada je počela samnom sarađivati na uređivanju printanog izdanja Media Marketinga. Imala je (i još uvijek ima) jedinstven talenat za pisanje. Živeći svo vrijeme samnom u istom domaćinstvu dobro je upoznala oglašivačku industriju i njene lidere, napravila nam je savršenu komunikaciju sa velikim svjetskim festivalima, pisala o njima. Onda je u partnerstvu sa Draganom Sakanom otvorila agenciju New Moment u Sarajevu. Nije to prihvatila od prve. Saki me je skoro pola godine nagovarao da je ubijedim. Svo vrijeme je tvrdio kako su veoma rijetke osobe kod kojih i lijeva i desna strana mozga savršeno funkcionišu. A on je to prepoznao kod Asje. Sve je bilo dobro dok Saki jedne godine nije pozvao Asju da sa njim ide na festival u Cannes. Jedva je dočekala da se vrati u Sarajevo i da mi s vrata kaže: „Tajkić, na mene više ne računaj. Meni se ova industrija tako ogadila u Cannesu da više ne želim s njom imati nikakve veze. Sva je trula, licemjerna, nabijena egom napuhanih kreativaca…“
Treći put, kada je prije mjesec dana prihvatila moj prijedlog da bude urednica knjige Kreativni portfolio sa kojom se mučim da je završim ima gotovo pola godine. Knjiga je trebala izaći prije Golden Druma, ali nije moglo jer su agencije kasnije sa slanjem materijala. Kako nije izašla tad, onda smo morali iz knjige izbaciti radove nagrađene na Golden Drumu 2016. i ubaciti 2017. Isto se dogodilo i sa Semplerom – traži nove radove, izbacuj one koji su već prelomljeni. I tu sam stao. U Beogradu su 21. decembra dodijeljene nagrade UEPS-a (Udruženja za tržišne komunikacije Srbije). Kako sam želio da Kreativni portfolio izađe što prije, ostavio sam UEPS 2017. da ubacimo u drugu knjigu koja bi trebala izaći u decembru 2018. Nisam imao vremena tražiti da agencije pošalju radove nagrađene krajem decembra jer se radi o velikom broju radova (UEPS ima više nagrada nego svi ostali festivali u regiji zajedno). To je značilo da bi prvo izdanje knjige krenulo sa UEPS-om iz 2016. i završilo se sa Semplerom 2017. I onda mi je Asja kazala da to neće biti dobro, da su to radovi iz dvije godine (2016. i 2017). Da bih, kad sam već sve poredao kako treba, trebao iz knjige isključiti UEPS 2016 i ubaciti UEPS 2017. Tako bi knjiga zaista imala sve radove nagrađene u jednoj godini.
Ponudio sam Asji, koja živi u Švicarskoj, da mi pomogne da završim prvu knjigu i da preuzme uređivanje knjige za 2018. godinu, za koju će nam prvi radovi stići već sredinom aprila nakon SOF-a i Dana komunikacija. Prihavtila je sa zadovoljstvom. To me je navelo na razmišljanje da već u prvu knjigu ubacimo listu deset najuspješnijih kampanja, deset najuspješnijih agencija, deset najuspješnijih oglašivača i izložbu Croatia je Hrvatska kao najuspješniji događaj 2017. godine po izboru Media Marketinga. Ove smo liste objavili na portalu u januaru bodujući festivale i nagrade po značaju. Objavit ćemo to i u drugoj knjizi koja će izaći iz štampe krajem januara 2019. Promovirat ćemo je na gala večeri koju ćemo organizirati u čast najuspješnijih agencija i oglašivača. Sve se idealno poklopilo.
Kreativni portfolio je neka vrsta Gunn Reporta za Adriatic regiju. Donald Gunn radi Gunn Report zajedno sa svojom snahom Emmom Wilkie koja zapravo upravlja cijelim projektom. Ja svoj report za Adriatic regiju radim sa svojom kćerkom Asjom. Snahe su divne, unose mnogo radosti u obitelj. Ali, one znaju doći i otići. Kćerka ostaje uz tebe za cijeli život.
- februar 2018