Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Aleksandra Ćuk, direktorica medijske agencije Direct Media Sarajevo, smatra da su žene posljednjih godina, ako ne i decenija, postale bitan i nezaobilazan faktor u oglašivačkoj industriji, ali isto tako da je njihov sadašnji položaj u velikom neskladu s njihovim realnim mogućnostima: „Činjenica je da žene imaju značajnu ulogu u oglašivačkoj industriji, ali je sigurno i to da još uvijek nisu preuzele primat“, kaže jedna od najistaknutijih ličnosti sarajevske oglašivačke industrije.
I odmah nakon toga nastavlja s elaboracijom: „U posljednjih dvadeset, trideset godina sve više je sposobnih, visokoobrazovanih žena koje znaju i mogu uspjeti u svim oblastima, pa tako i u oglašavanju. Ako uzmete u obzir da je to dinamična, interesantna i inovativna profesija koja zahtjeva s jedne strane odlučnost kojom raspolažu oba pola, a s druge osjetljivost i prilagodljivost novim izazovima, što su vrline ipak svojstvene ženama, jasno je zašto je sve veći broj žena u ovom sektoru. Dakle upravo to što smo žene omogućilo nam je uspjeh.“
Saška je svjesna osjetljivosti i polemičnosti koje u sebi uvijek sadrži priča o spolnim razlikama, prednostima i nedostacima, ali se ne plaši izaći na taj skliski teren: „Budimo realni, vrlo je kompleksna tema i možemo danima pričati u kojim se sve sferama u svijetu i na Balkanu žene i dalje potiskuju od strane muškaraca, ali žene je visoko obrazovanje dovelo na neke pozicije koje im ranije nisu bile dostupne. Muškarac i kad je neobrazovan ili tek manje obrazovan može kompenzirati taj nedostak i na druge načine doći do uticaja i moći, kao i poslovnih prilika, dok je to kad su žene u pitanju mnogo teže. Izuzev u slučaju visoko obrazovane žene. Naravno, uvijek postoje izuzeci i nećemo generalizirati stvari ni kad je ova tema u pitanju.“
A kako Saška Ćuk objašnjava činjenicu da je na Balkanu zastupljenost žena u oglašivačkoj industriji ipak izraženija nego na ostatku kontinenta? „Oglašivačka industrija u zemljama regije relativno je nova grana biznisa i nije na tako visokom nivou kao u razvijenim zapadnim zemljama, odnosno ne donosi tako veliki profit i moć koju muškarci s naših prostora vole kad su neke druge grane biznisa u pitanju. Ne bih rekla da su se muškarci umorili, niti povukli, već se percepcija žena promijenila. One više nisu zadovoljne podređenom ulogom u društvu, više ne pristaju samo na ulogu domaćice i majke. Muškarci su i dalje prisutni, ali više nisu jedini.
KAD ŽENE RUKOVODE: „Ako krenemo od činjenice da su žene po prirodi odgovornije, da imaju drugačiji pristup rješavanju problema, da pokazuju veći stepen empatije u odnosu na muškarce, logičnim se nameće zaključak da će i firme na čijem su čelu biti uspješnije. Takva atmosfera pogoduje dobrim međuljudskim i kolegijalnim odnosima.“
Međutim, ova trezvena žena vrlo je skeptična kada govori o potencijalnim trendovima: „Nažalost, ne mislim da je moguće da Balkan postane raj za žensko poduzetništvo. Iako smo, u nastojanjima da se približimo Evropskoj uniji, usvojili sve važne zakone i druge propise koji se tiču ravnopravnosti spolova, suštinski mislim da smo daleko od toga, posebno mi u Bosni i Hercegovini. Ali ne treba zbog toga žuriti s osudama i restriktivnim zaključcima. Kao što znamo, ni Evropa još nije spremna za veće promjene kad je ravnopravnost spolova u pitanju, a kako bismo onda mogli pričati o drugačijoj situaciji na Balkanu?“
Saška je među kolegicama i kolegama poznata kao efikasna osoba, za koju ne postoje nerješivi problemi. Zato nam se čini zanimljivim njen odgovor na pitanje šta karakterizira firme kojima rukovode žene? Da li je atmosfera demokratičnija, ima li više inovativnog rada, je li smanjen intenzitet mobbinga? „Ako krenemo od činjenice da su žene, po svojoj prirodi, odgovornije, da imaju drugačiji pristup rješavanju problema, da pokazuju veći stepen empatije u odnosu na muškarce, logičnim se nameće zaključak da će i firme na čijem su čelu biti uspješnije. Takva atmosfera može samo da pogoduje i dobrim međuljudskim i kolegijalnim odnosima. Svakako, i ovdje bih rekla da ne smijemo generalizirati stvari jer ima i firmi s istinski ugodnom atmosferom kojima rukovode muškarci, kao i obrnuto – loših atmosfera tamo gdje rukovode žene.“
Ovako precizna objašnjenja ukazuju da će i odgovor na pitanje šta je bilo presudno za osobni uspjeh, tačno definirati sve aspekte njenog položaja u struci: „Ambicija, rad, volja i želja, spremnost na kompromise, a prije svega moja priroda, koja mi nikad nije dozvolila da budem zadovoljna nečim što nije najbolje što u datim okolnostima mogu ostvariti i ponuditi.“ A kada je riječ o uspjehu kao esnafskoj kategoriji, ipak postoje neke stvari koje ne smiju ostati prešućene: „Uslovi poslovanja se mijenjaju, ali se ne bih složila s konstatacijom da je danas nešto drugo potrebno za uspjeh. Ukoliko govorimo o uspjehu na duge staze, i danas su neophodni trud, rad i stalno usavršavanje.“
Nekada je za uspjeh presudna i kvalitetna stimulacija. Kako naša sarajevska sagovornica motivira svoje ljude? „Zavisno od okolnosti. Prije svega nastojim da stvorim sigurno i sretno okruženje, kako bi kvalitet ljudi s kojima sarađujem došao do izražaja. A kad su u pitanju stimulacije, naravno tu su i materijalne i nematerijalne kategorije u opticaju. Recimo kod nas je praksa već dugi niz godina da idemo dva puta godišnje na team buildinge: jedan zimski, planinski, uglavnom krajem godine i jedan ljetni, morski, gdje se družimo, opustimo, igramo, razgovaramo i naravno zabavljamo.“
Zanimalo nas je Saškino mišljenje o tome zašto je tako malo žena u informaciono-komunikacijskim tehnologijama? „Zbog odgoja, tradicionalnih podjela poslova na muške i ženske, zbog obrazovnog sistema koji te podjele omogućava… Prema nekim istraživanjima na nivou EU, čije sam rezultate imala prilike da pročitam, u 2014. godini samo se 29 posto žena školovalo za rad u IT sektoru, a samo njih četiri posto će se i zaposliti u tom sektoru, iako je to najbrža rastuća grana privrede i ekonomije.“ A kada je podsjetimo da je prvi programer bila zapravo programerka, Saška spremno odgovara: „Da, Ada Lovelace, po kojoj je čak i programski jezik ADA dobio ime.“
Saška Ćuk vjeruje da je primjer Aide Hadžialić, koja je nedavno u Švedskoj proglašena najmoćnijom osobom budućnosti, iznimno inspirativan i da je ta nagrada duboko utemeljena upravo u vrijednostima koje je Aida ustrajno gradila u sebi: „Sjajno je kad neko ko potiče s ovih naših prostora uspije ostvariti zavidnu karijeru i ovakvo priznanje, koje zvuči fascinantno, te ovom prilikom i čestitam gosp. Hadžialić. Isto tako je i činjenica da nam je prošlost kojom su dominirali muškarci obilježena ratovima, ali ako želimo bolju budućnost trebamo je povjeriti sposobnim ljudima bez obzira na njihov spol. Sve drugo bi nas dovelo samo do druge krajnosti.“
Međutim, u svijetu imamo i jake retro trendove. Nedavno je premijer Turske izjavio da žene i muškarci ne mogu biti jednaki jer ih u tome uslovljava biologija.
„Mislim da iza takvih i sličnih stavova uvijek stoje nesigurnost i strah onog ko ih iznosi. Nesigurnost u vlastite sposobnosti i strah da će te nesposobnosti neko otkriti.“
Nakon ovog odgovora ponovo se vraćamo na unutaresnafske stvari. Oglašivačka industrija traži maštu, kreativnost, opuštenost, demokratičnot mišljenja. Kažemo Saški da su sve to više ženski nego muški kvaliteti… „Slažem se, dodala bih tu još i komunikativnost, ali ipak ne zaboravimo da u svijetu imamo kreativne, maštovite i opuštene pripadnike oba spola, te ni ovdje nećemo generalizirati stvari.“
Saška također voli govoriti o ženama koje je inspiriraju. „To su sve one žene koje na bilo koji način pomjeraju granice, počev od djevojčice Malale Yousafzai, dobitnice Nobelove nagrade za mir, do Anglele Merkel, najmoćnije žene na svijetu. Mnogo žena u našem okruženju također me inspiriše. To su one žene koje su spremne da se bore s mnogim problemima u ovom izrazito muški orjentiranom ambijentu. Vjerujem da u BIH ima mnogo žena koje zaslužuju naše divljenje. To su one vrijedne i važne osobe koje nisu dopustile da ih bilo šta zaustavi na njihovom putu. Za mnoge je to bilo teško u ovakvoj sredini.
I za mnoge je to stvarnost i danas. Kako izaći na kraj s muškarcima koji mrze žene? „Da vam iskreno kažem, ne izlazim na kraj, ignorišem ih. Mislim da kod takvih osoba postoje dublji korijeni problema, počevši od njihovog odnosa s majkom, ali to su slučajevi za ozbiljnijih institucija te ćemo ovo ostaviti nekim drugim ljudima za diskusiju.“
Pa da onda zaključimo: u čemu je istinska snaga žene, šta je ono što nikakav muški šovinizam ne može zaustaviti ni ugroziti?
Kratko i jasno: „Žena mora vjerovati u sebe i raditi na sebi cijeli zivot.“